Sportsko društvo “Čelik“ nekada je imalo sedamnaest sekcija iz različitih sportskih disciplina, koji su svojim rezultatima bili prepoznatljivi kako na republičkom, tako i na državnom nivou. Svi su ti klubovi u svojim redovima imali po nekoliko ljudi koji su, svakako volonterski, brinuli o organizaciji takmičenja, treninga i svega ostaloga što je trebalo da bi određeni klub funkcionisao. Bilo je i entuzijazma i sredstava, pa su rezultati bili neizbježni. Može se slobodno reći, “Čelik“ je bio jedno od najmasovnijih i najtrofejnijih sportskih društava u Crnoj Gori. Jedan od klubova koji je ispisao istoriju SD “Čelik“ i kuglaškog sporta jeste kuglaški klub. Zgrada “Desetka“, koja se nalazi u blizini hotela “Onogošt“, u svojim već zastarjelim prostorijama u suterenu zgrade krije možda i najljepše priče nikšićkog sporta.
Mi smo u razgovoru sa Draganom Mitrovićem i Radanom Matkovićem pokušali da koliko toliko približimo nekadašnju situaciju u KK “Čelik“, i da je uporedimo sa današnjim stanjem. Prizor koji smo zatekli u dvostaznoj automatskoj kuglani, koja je funkcionalna od 1982. godine, više liči na neko davno napušteno sklonište. Međutim, sa druge strane, poređani trofeji, fotografije i članaka iz prošlih dana, svjedoče i o nekom ljepšem vremenu.
Oficiri tadašnje JNA, 1966. godine u prostorijama Doma vojske osnivaju kuglaški klub i stavljaju u upotrebu jednostaznu, betonsku kuglanu na ručno namještanje. Kao i svaki drugi sport, i ovu disciplinu Nikšićani sa oduševljenjem prihvataju i masovno joj se posvećuju. Prvo se osnivaju klubovi Čelik i Sutjeska, da bi do 1978. bili osnovani i klubovi “Trebjesa“ i “PTK“. Masovnost ovog sporta je sve prisutnija, pa se osnivaju i dva ženska kuglaška kluba, Čelik i Koni. U tim najsvjetlijim danima, sedamdesetih i osamdesetih godina, postojala je i radnička liga Nikšića, gdje su skoro svi pogoni “Željezare“ imali svoju ekipu, i gdje su se gotovo svakog mjeseca odigravali turniri. Masovnost i popularizacija kuglanja ne jenjava sve do devedesetih godina, kada se i osniva najmlađi klub “Nikšićki mlin“,ističe Mitrović.
Kao i u mnogim sportovima, ne samo u Nikšiću, nego i na ovim prostorima, KK “Čelik“ svoj vrhunac dostiže početkom devedesetih, kada ostvaruje i svoje najzapaženije rezultate. 1992. godina je i godina kada su kuglaši bili nadomak osvajanja titule državnog prvaka, gdje su u finalu poraženi od beogradske Crvene Zvezde. Istu tu Crvenu Zvezdu su pobijedili dva puta u narednoj sezoni, i koliko toliko ublažili žal za izgubljenom titulom. Najsjajniju generaciju kuglaša iz '92. godine činili su: Mitrović, Matković, Zeković, Vojinović, Papić i Jokić. Ekipa Čelika je 16 puta bila i ekipni prvak Crne Gore, i osvajač velikog broja kupova i turnira širom Jugoslavije. O uspjesima kuglaša svjedoči i veliki broj pehara i plaketa koji krase vitrine kuglane.
Jedan od najboljih igrača zadnjih godina, član ekipe koja je bila vicešampion SRJ i standardni reprezentativac Crne Gore je Radan Matković, koji je sa nama podijelio svoje viđenje situacije u nikšićkom kuglaštvu. On je naveo da se situacija nekada i sada ne može uporediti, i da je njemu iI njegovoj generaciji bilo mnogo lakše da se opredijele za ovaj sport jer je sve bilo obezbijeđeno. “Nijesmo morali da brinemo o opremi, o prevozu i smještaju za takmičare. Išli smo rasterećeni na svaki turnir, i maltene smo imali maksimalne uslove i za takmičenje i za pripreme. Sve je to bio odličan preduslov da se postižu iI dobri rezultati. Naš talenat, uz redovan trening, i kontinuirano takmičenje je morao doći do izražaja. Današnjoj omladini koja želi da se bavi kuglanjem, uskraćene su sve povoljnosti koje smo mi imali, pa samim tim nisu ni u situaciji da igraju turnire koje smo mi igrali, a kamoli da postižu zapaženije rezultate”, navodi Matković, koji nastupa za KK ”Aluminijum iz Podgorice, kao i većina njegovih kolega iz Nikšića.
“Od kad se privatizovala Željezara, i od kad su stranci postali većinski vlasnici fabrike, na kuglaše su svi zaboravili. Nekada je i opština mnogo više brinula o nama, i mnogo toga nam obezbjeđivala. Od 1980. svi radnici Željezare su odvajali simboličan dio novca za kuglaše, što je bilo više nego dovoljno da se obezbijede uslovi za pristojan rad“, kaže i Mitrović, koji je bivši takmičar i čovjek koji trenutno najviše ulaže napora da klub opstane.
Sve bitnije mečeve, od svog nastanka, KK ”Čelik” je igrao u drugim gradovima. Najčešće je domaćin bio u Cetinju i Tivtu, jer Nikšić nikada nije imao adekvatnu kuglanu, sa četiri staze, koja je neophodna za kuglanje. “U planu je bila izgradnja moderne kuglane u sklopu Sportskog centra, za koju je bio i namijenjen određeni prostor, ali je nemarom ljudi zaduženih za to, propuštena prilika da kuglaši konačno igraju mečeve kao domaćini u svom gradu” – istakao je Mitrović.
Okosnicu crnogorske reprezentacije, koja je ovog proljeća učestvovala na Svjetskom prvenstvu u Njemačkoj, činili su nikšićki kuglaši. To je svakako podatak, koji dovoljno pokazuje koliko znači Nikšić crnogorskom kuglanju. Svi ti igrači većinom igraju za “Aluminijum” iz Podgorice. Podgorički klub je i obezbijedio sredstva za renoviranje dotrajale kuglane u ”Desetki”, da bi njeni takmičari mogli da treniraju.
Kuglaši su možda i najbolji primjer u našem gradu, koliko nam malo treba da zaboravimo kvalitetne i prave stvari. Svi ljudi koji se redovno okupljaju u bifeu “Desetke”, ipak ne dozvoljavaju da ova njihova priča poprimi obrise patetike, već se ponosno sjećaju prošlih dana, hrabro se bore sa svim problemima i vjeruju u bolje dane za kuglanje u Nikšiću.
