Prethodnih dana, javnosti poznata slučaja vršnjačkog nasilja, tjeraju nas da se zapitamo - kako sistem reaguje na ovaj problem i šta čini da ga spriječi? Iz Zavoda za školastva poručuju da škole sankcinišu vršnjačko nasilje - sredstvima koja su im dozvoljena.
"U osnovnoj školi to je opomena razrednog starješine, ukor direktora, zatim smanjenje ocjene iz vladanja koje donosi nastavničko vijeće. Sljedeća kazna je premještaj u drugo odjeljenje i ona najteža kazna, a to je premještaj u drugu školu. Srednja škola nije obavezna pa ako je stepen prekršaja takav učenik može biti isključen iz škole", istakao je Radoje Novović iz Zavoda za školstvo.
Jedna od mjera je i popravni dom, ali krajnja.
"Najčeće su to situacije u reonu krivične odgovornosti ili prekršaja na osnovu kojih komisija procijeni da se na taj način najbolje može uticati na ponašanje pojedinca odnosno maloljetnika", dodao je Novović.
No, postavlja se i pitanje - šta uzorokuje nasilje među djecom? Pedagozi kažu da je jedan od razloga nedostatak roditeljske pažnje.
"Nekako prođe pored nas ako dijete istog onog trena kad mu postavimo pitanje šta se dešava ne želi o tome govoriti. Toj djeci treba dati prostora da nam kažu koji su to njihovi problemi, naći metode kako sa njima raditi, posvetiti im više pažnje", smatra pedagoškinja Marijana Bošković.
Sagovornici TVCG saglasni su da kazne nijesu riješenje, te da se mora reagovati na prve znake problematičnog ponašanja. Pedagozi insistiraju na razgovoru.
"Jeste dovoljno opmenuti dijete, ali pored te mjere potreban je i dodatan rad - individualnim razgovorima, saradnjom sa rodteljima, naći šta je uzrok takvog ponašanja i raditi da se taj urok otkloni", zaključila je Bošković.
Iz Centra Ljubović su saopštili da u poslednjih osam godina u tu ustanovu nijedan maloljetnik nije upućen zbog vršnjačkog nasilja, iako je ustanova predviđena i za to.
