"Nažalost postavlja se pitanje šta treba da se dogodi da nadležne institucije konačno počnu da rade svoj posao? Da li je od eksplozivne naprave alijas „mine“ koja je eksplodirala, da li je neko trebao da strada i što treba da se desi da država stane u zaštitu svojih građana? Jednostavno, postavlja se pitanje bezbjednosti radnika. Pokret za promjene i Demokratski front daju punu podršku obespravljenim radnicima u borbi za njihova izgubljena radnička i ljudska prava. Postavlja se pitanje, da li ljudski život vrijedi 300-350 eura? Da li će probleme rješavati peticije za povećanje od pedesetak eura", naglašava Lalatović.
Kako je dodao, svjedoci smo da je bezbjednost radnika na jako niskom nivou, da su povrede radnika konstanta i kontinuitet, kao i da je proces proizvodnje veoma upitan, što je jasan pokazatelj da je turski investitor loš poslodavac i da nema ozbiljan pristup kada je u pitanju razvoj teške industrije.
"Isto tako valja se prisjetiti obećanja Tosjali grupe... Kako zaboraviti zaposlenost od 550 radnika kao investicije od preko 35 miliona eura, kao i nivo proizvodnje od preko 400 hiljada tona na godišnjem nivou?! Šta danas imamo? Nemamo ni deseti dio proizvodnje a broj zaposlenih je oko 300, s tim što više od trećine i nema rješenje na neodređeno. Šta je sa ekološkom saglasnošću kao i integrisanom dozvolom za rad? Ko im dozvoljava rad pod svim ovim okolnostima? Smiješno da nije tužno i porazno. Pokret za promjene i Demokratski front nemaju dilemu da kada dođe vrijeme demokratskih promjena da će „investitori“ ala Toščelik i „partneri“ aktuelne vlasti, vratiti se sa kartom u jednom smjeru, kao i da će svi štetni ugovori biti preispitani i naravno raskinuti", zaključio je Lalatović.
Izvor: portalanalitika.me
