Danas je 20 godina otkako nas je napustio crnogorski pisac za djecu i slikar Dragan Radulović. Za generacije djece bio je nezaboravni pjesnik njihovog odrastanja.
Rođen je u Nikšiću, 1. maja 1951, a preminuo je u Podgorici 2002. Objavio je preko dvadeset knjiga za djecu i odrasle.
Uređivao je televizijske emisije za najmlađe, list "Slovo", organizovao muzičke i književne festivale za djecu i omladinu… Osim književnim i televizijskim radom, bavio se fotografijom i slikarstvom.
Bio je urednik nekoliko časopisa za najmlađe, inicijator i voditelj brojnih muzičkih i drugih festivala za djecu.
Koliko je bio značajan govori i to da do danas, za punih dvadeset godina, niko nije uspio da uradi ništa slično onome što je on radio, ocjenjuje pjesnik, književni kritičar i urednik u JU „Zahumlje“, Goran Radojičić.
„Dvadeset je godina otkako nas je napustio vječiti sjedokosi dječak. I te dvije decenije djeluju kao vječnost zbog svega onoga što je nestalo s njim, a što nam svima fali – naročito djeci, ali i kao tren, jer njegov dobri duh još živi među nama. Poezija Dragana Radulovića nosi djecu na krilima mašte do ljepših i humanijih svjetova, do prvih ljubavi, odrastanja, nestašluka i sanjarenja“, govori Radojičić.
Ne želeći da upotrijebi riječ smrt nego odlazak, Radojičić daje objašnjenje:
„Dušan Govedarica mi je rekao da nikada ne govorim o smrti, jer je djeci to strano, a i Dragan zapravo nije umro. I pridržavam se toga.“
Draganove dokumentarne emisije za djecu „Velike nevolje malog Borisa”, „Ljubica ljubičica”, „Gorki slatkiši”, „Kolijevka”, i brojne druge priče o sudbinama djece iz ciklusa „Mali veliki”, obišle su svijet i okićene su značajnim nagradama i priznanjima.
Radojičić ukazuje da danas nema više emisija za djecu koje su voljene i gledane kao njegove.
„To je problem cijelog obrazovnog, kulturnog i uopšte društvenog sistema koji ne baštini potrebu da se djeci pruži utočište kad žele (i moraju) da pobjegnu od sivila svakodnevice. On je i uzor, jer je davno pokazao kako treba, šta je pravi put i da na djeci treba da bude fokus. Ne da djecu koristimo kako bismo poturali populističku priču da niko nije bitniji od njih, a da im u suštini okrenemo leđa čim se ugase kamere, nego da radimo, stvaramo, živimo i borimo se za njih. Kao vukovi, kao lavice.
A malo ko je do danas radio i uradio za djecu koliko čika Dragan. Zato, on nikada ne smije i neće biti zaboravljen, on je dobroćudni div koji se s neba osmjehuje i čuva one koji su nam svima dragocjeni, opominjući nas i vraćajući na početak, na djetinjstvo, na dječju ljubav i osmijehe“, poručuje on.
Radojičić je prije dvije godine, povodom 18 godina od odlaska Radulovića, napisao pjesmu njemu posvećenu.
Nagrada za dobrotu
Utihnuše svjetovi,
Umukoše čudesna nebesa
Tužni smo bili mi, djevojčice i dječaci,
Kada je nastavnica matematike rekla:
„Čika Dragan je otišao, dragi osmaci.“
Nebom se razli Milost:
„Djeco, u torbe sklonite suze
Budite šašavi i pametni i vrijedni.
Jedan život ovdje postaje beskrajna radost
Čika Dragan je oživio u legendi.“
Zapjevaše anđeli,
Otvoriše se kapije carske
Sjedokosi dječak slavi punoljetstvo, sv'jete
Za dobrotu koju nam nesebično dijeli
Čika Dragan će biti vječito dijete.
