"Talentovana je i divno svira violinu. Pored svih svojih obaveza posvećena je poeziji. Uskoro će njena zbirka ugledati svjetlost dana. Želja joj, kako kaže, da napiše knjigu o svojoj Crnoj Gori", kazali su našem portalu.
Pročitajte u nastavku Teodorinu ljubav prema gradu, pretočenu u stihove.
Moj Nikšić
Nikšić moj, k'o biser sija,
obasut dobrotom milih ljudi,
velikog srca i dobre ćudi.
O, Nikšiću ljepotane
tebi nema vala mane.
Ne znaš gdje ćeš prije poći da uživaš
u punoći prirodnih ljepota tvojih,
jezera, rijeka, planina, srce ti
ispuni milina.
Svako ko ti jednom dođe, taj poželi
da se vrati i u lijepi Nikšić svrati.
Kod stranaca što nam dođu nijesu
brda tako tvrda, pa ne mogu da
povjeruju u naša prirodna čuda.
Naš je Ostrog svetilište kome se svi
na svijetu dive i dolaze da se mole
za mrtve i žive.
Trebjesa, nam kao vila svima draga, svima mila.
Ljepotama prirode svoje
izazove nas sve iz kuća da pročistimo
naša pluća.
Priroda zbilja nije žalila, Nikšić je svim ljepoma
obdarila. Carev most je ukras pravi, mnogi
su ga opjevali.
U Nikšiću najljepše lipe cvjetaju, pa
svojim neodoljivim mirisom opijaju ljude
što šetaju. Tako tim mirisom koji
šire u svačiju dušu zavire. Požele svi pronaći
slobodnu klupu ispod njene mirisne krošnje
i u miru vrate uspomene na dane prošle.
Grad pun života i radosti,
ispunjen snagom i ljepotom mladosti.
U njemu se mnoge generacije smijeniše
i velike intelektualce iznjedriše.
Grad sportista i pjesnika, uvaženih
umjetnika.
Grad heroja, velikana
ponosni smo sa svih strana.
U Nikšiću muzičari
napraviše dobre stvari.
Šobić i njegove balade
poznate širom estrade.
Poštovanje našem Šobiću
što divno pjeva o Nikšiću.
Ljubo Čupić, heroj naš
iz istorije Nikšića o njemu
ćeš puno da saznaš.
Taj je junak pred neprijateljem
ponosno sa osmijehom stao
i za Nikšić život dao.
Pamtiće se uvijek stihovi
Vita Nikolića, vječitog pjesnika
iz Nikšića.
Raduj se, cvjetaj moj voljeni grade
nek se ponose sa tobom genercije
i stare i mlade.
Ponosna sam na svoj Nikšić grad
i poklanjam mu za rođendan ovu pjesmu sad.
Gdje god da pođem, opet ću ti doći
jer niđe nijesu tako tihe noći.
Eto tako neka svi znaju, kakvo je
bogatstvo živjeti u mom zavičaju.
