Prenosimo reagovanje:
"Tražeći idealan način da započnemo ovu besjedu, koja će na trenutke, možda, zazvučati kao vapaj duše ili krik srca, shvatismo da je najbolje da počnemo od sjećanja iz djetinjstva, od priča koje su nam ostavili naši đedovi, a koje ćemo mi sjutra svojoj đeci pričati s drhtanjem u glasu.
Neumorno su nam pričali o hrabrim precima koji su nam ostavili ovo divno nebo obasjano suncem, ovu ljepotu nebeskih kola pred čijom se gracioznošću čitav svijet postidi, ovu milinu, ovo čudo. Srčano su objašnjavali i to da je Nikšić, grad u kome smo i sami rođeni, kroz vjekove ogledalo svega crnogorskog - poštenja i poštovanja, časti i dostojanstva, ali i grad u kojem je riječ znala i da liječi i da, poput britke sablje, siječe.
Vođeni tom spoznajom, pišemo ove redove u nadi da će, možda, biti lijek za neke zlobom ranjene duše ili da će, bar, biti pogodna kritika za one koji su se odvažili da ispolje destruktivnost, a kroz nju i plitkoumnost, uskogrudost i, iznad svega, nepoštovanje. Kako smo oduvijek učeni da svoje volimo, a tuđe poštujemo, da svoje branimo, ali i da tuđe ne napadamo, danas drhtimo, ali ne od ponosa, već od tuge, jer se neko odvažio da uništi ono što predstavlja srce ovog grada, ono što, poput dobrog duha, posmatra ovaj grad i štiti ga od svega, a, prije svega, ono što je simbol zlatnim slovima ispisane istorije.
Nekako nam je oduvijek pogled na tu kulu otvarao posebnom iskrom protkanu dimenziju Nikšića. A danas, kad pogledamo.. magija je nestala. Čarolije više nema. Svjetlost je iščeznula kao da je nije ni bilo. Ostala je ova ružna slika da podsjeti na to da se neke osobe guše u nemanju identiteta. Kad neko nije i nikad neće biti NEKO! Izražavanje destruktivnosti je izražavanje nezadovoljstva samim sobom! Skrnavljenje ljepote je odraz duhovnog siromaštva! Ovo je dokaz kolika je OVAJ NIKO bijeda na suncu!
Ponekad poželimo da protrčimo gradom vrišteći o kulturi, o vaspitanju, ali onda shvatimo da bi nas malo ljudi razumjelo, pa se naš krik pretvara u nemoćni uzdah. Tada ostajemo sami pred licem ovog grada, ove uzvišene ljepote nad ljepotama.
Danas smo tu sa željom da sa ovog mjesta pošaljemo snažnu poruku, poruku da ne damo nijedan kamen ovog grada, a kamoli naš svevremeni korzo!
Zato, Crnogorci i Crnogorke, recimo glasno STOP onima koji žele uništiti ono što je protkano snažnim otkucajima srca naših prađedova, onima koji ovako kukavički skrnave ogledalo našeg grada! Recimo glasno STOP onima koji se smatraju toliko važnim da mogu taj vječiti plamen borbe i ponosa pretvoriti u pepeo, onima koji pokušavaju omalovažiti crnogorske vječite borbe, onima koji ne drhte pred spoznajom da je Crna Gora luča čija svjetlost nikad dogorjeti neće!
A mi… Mi ni sada ne znamo šta je ljepše u tebi, zemljo naša! Da li je to priroda ili ljudi?
Znamo samo da ćemo vječito isticati da dolazimo iz zemlje đe more udara o mramorje, đe gore natkriljuju doline i đe je narod, naš narod gord, ali s dušom plemenitijom od svih planinskih vrhova! Dolazimo iz zemlje đe se ljepota žene graniči sa vilinskom, a riječ je baš ovakva, da siječe i liječi!
U nadi da će ova riječ, možda, ljubavlju ispuniti prazne duše i zapaliti iskru razuma u praznim glavama, završavamo ovu besjedu sa željom da istaknemo da je ovaj iskon crnogorski što nosimo u sebi toliko veliki da je i vasiona mala!
I da, znamo da ćemo sjutra, baš na ovom mjestu, učiti svoju đecu kako da ti uvijek glasno otćute ljubav, naša mala zemljo, naša najveća ljubavi!", zaključuje se u saopštenju savjeta mladih DPS.
