Majk i otac su se sve češće svađali i teške su riječi padale. Svaki drugi dan je bilo nešto.
Za moj rođendan, okupila se rodbina i nekako smo uspjeli zaboraviti na svađe i razmirice, a ja sam dobio svoj prvi kompjuter. Sljedeće jutro, bila je nedjelja.
Majka me probudila i sjela na krevet da mi objasni da ona odlazi raditi u drugu opštinu i da zato više neće da živi s nama. Nakon toga je uzela svoj kofer i rekla: „Majka te puno voli.“
Otišla je.
Na mom krevetu je ostala njena marama, koju je zaboravila ponijeti sa sobom.
Nijesam mogao razumjeti zašto majka ide, zašto me ostavlja. Jako sam bio tužan, iako je bilo mirnije u kući.
I danas to ne mogu razumjeti, iako pretpostavljam da joj je bilo teško, kako majka može da ostavi svoje dijete.
U Tehnopolisu su građani proteklih dana bili u prilici da vide nesvakidašnju izložbu nastalu od porodičnih sjećanja. Lični predmeti pričaju priče o različitim porodičnim iskustvima djece, roditelja, baki i đedova, podsjećajući na važnost porodice u životu svake osobe, bila ona dijete ili odrasli čovjek.
Za sve one koji nijesu stigli, ili znali za postavku, naš portal prenijeće narednih dana svaku priču pojedinačno, kao znak podrške kampanji „Zaustavimo nasilje“ koju zajedno sprovode UNICEF i Vlada Crne Gore, uz podšku Evropske unije i Telenor fondacije.
Ispred svake priče nalazi se neki predmet, koji govori o sreći, bolu ili povredama s kojima saosjećamo.
Svoju priču možete poslati poštom na UNICEF Crna Gora, Eko zgrada Ujedninjenih nacija, Stanka Dragojevića bb, 81000 Podgorica.
