Prodekan za nastavu ovog fakulteta Zdravko Babić navodi da je najveći broj mjesta predviđen za Studijski program (SP) Engleski jezik i književnost, 80, a potom Crnogorski jezik i južnoslovenske književnosti, 55.
„Na studijskim programima Srpski jezik i južnoslovenske književnosti, Ruski jezik i književnost, Italijanski jezik i književnost i Francuski jezik i književnost, po 45, a na SP – Njemački jezik i književnost može se upisati 40 studenata. U pitanju su samo osnovne studije, a upisivaćemo studente i na specijalističke, magistarske i doktorske studije“, kazao je Babić.
Tradicionalno je, kaže on, interesovanje najveće za SP Engleski jezik i književnost, što i ne čudi, s obzirom na to da je engleski globalni jezik, univerzalan, sveprisutan, nezaobilazan i neophodan. Za njemački, kao jezik jake ekonomije i velike germanske kulture, takođe vlada veliko interesovanje.
„Jezici iz romanske grupe, italijanski i francuski, imaju svoju sigurnu ciljnu grupu; italijanski i zbog teritorijalne blizine sa Italijom, mediteranskih ali i ekonomskih veza, a francuski i kao jezik diplomatije, uz ostale njegove atribute. Ruski jezik, zbog tradicionalnih veza sa Rusijom i bliskosti slovenskih kultura, činjenice da je veliki broj Rusa zasnovao novi dom i razvio posao u Crnoj Gori, kao i zbog ljubavi prema velikanima ruske književnosti, ima siguran broj studenata, koji nije prevelik, ali dobra stvar je što većina nađe posao“, rekao je Babić.
Prema njegovim riječima domicilni jezici, crnogorski i srpski, u doba kada je definisanje nacionalnog identiteta veoma aktuelno, imaju novi značaj, kazao je prodekan Babić.
„Mi se ne fokusiramo toliko na masovnost studenata, koliko se trudimo da prepoznamo kritičnu masu iz koje ćemo proizvesti odlične profesionalce. Nažalost, promjenljivi geopolitički momenti diktiraju i politiku interesovanja prema jezicima, pa budući studenti, umjesto da se rukovode sopstvenim afinitetom, biraju nešto za što imaju manje talenta, misleći da će lakše doći do posla. To je pogrešna pozicija, jer najbolji uvijek nađu sebe u profesiji koja im se dopada“, savjetuje Babić.
Za Filološki fakultet najprohodnija je gimnazija. Studijski programi za engleski, njemački i italijanski jezik i književnost upisuju samo srednjoškolce koji dolaze iz gimnazije, licencirane srednje vjerske škole, ekonomske, turističke i medicinske škole, a ostali upisuju i one iz drugih srednjih stručnih škola.
„Iskustvo je pokazalo da među njima uvijek ima poneko ko je "zalutao" u stručnu školu, i ko na Filološkom fakultetu ponovo pronađe svoja istinska interesovanja. Sve su nam češći slučajevi studenata koji kreću da uče jezik otpočetka. Oni obično, uz intenzivnu pomoć profesora, ulože više napora u prvom semestru, ali vrlo brzo uhvate ritam sa drugima, a dešava se da kasnije budu najbolji u grupi. Uz talenat i rad sve je moguće“, navodi Babić.
Studenti ovog fakulteta imaju mnogo mogućnosti da u okviru ERASMUS +, CEEPUS i sličnih programa odu u druge zemlje, slušaju jezik izvornih govornika, predavanja na engleskom ili jeziku zemlje u kojoj se nalaze i da u druženju sa vršnjacima obogaćuju svoja znanja i vještine. „Mislim da je to razlog više za odluku da se upišu filološke studije“, smatra Babić.
Na Filološkom fakultetu, kaže on, i ove godine očekuju da se upišu oni koji imaju sklonosti ka jezicima i književnosti, koji su zainteresovani za društvenu zbilju i teže širokom obrazovanju.
„Kako se granice i priroda profesija neprekidno pomjeraju, mogućnosti za zaposlenje su mnogobrojne, od onih direktno usmjerenih, kao što su nastavnički i prevodilački poziv, pa do cijele skale zanimanja u medijima, izdavačkim kućama, velikim korporacijama, gdje uvijek postoji potreba za portparolima i kopirajterima koji će na najbolji način kreirati njihov poslovni imidž i komunikaciju“, zaključuje Babić.
Profesorski posao podrazumijeva i izvjesnu dozu teatra i performansa, ali ključno je znanje, a sledeći uslov je način na koji se ono prenosi, kaže Babić govoreći o metodama u nastavi na Filološkom fakultetu.
„Sve više se tradicionalni eks katedra pristup zamjenjuje većom interakcijom sa studentima i studentocentričnom nastavom, a dovođenje gostujućih predavača, korišćenje digitalnih tehnologija i sve drugo što može pospješiti proces učenja, profesori uvode prema svom nahođenju. Važna je i praktična nastava, zato vodimo studente u škole, biblioteke, izdavačke i medijske kuće, institucije koje su povezane sa našim profilom obrazovanja“, kazao je on.
