Zašto građani radije posao čekaju na Zavodu nego što se odlučuju da rade na našem primorju rezultat je, kažu sagovornici RTCG, dugogodišnje loše ekonomske politike. Zato vjeruju da je krajnje vrijeme da nadležni počnu stvarno, a ne deklarativno da rješavaju problem nezaposlenosti i to suzbijanjem sive ekonomije i usklađivanjem obrazovanja s tržištem rada.
Svaki peti radno sposobni građanin je nezaposlen. Na Zavodu za zapošljavanje najviše je onih do 40 godina i onih koji nemaju posao duže od tri godine. I dok oni čekaju zaposlenje, ugostiteljima i hotelijerima na pragu i ove sezone fali radnika. To što se većina nezaposlenih nerado odlučuje za rad na našem primorju Sindikat ne iznenađuje.
“Godinama unazad smo vodili pogrešnu ekonomsku politiku. Mi smo otvarali nova radna mjesta i tamo gdje smo otvarali nismo vodili računa da ona budu dostojanstvena i da naši zaposleni vape za tim da počnu negdje da rade gdje unaprijed znaju ponešeni iskustvom drugih zaposlenih da su uslovi rada bili nedostojanstveni ili da se prekovremeni rad tretira kao pravilo, a ne izuzetak”, kazala je Ivana Mihajlović iz Unije slobodnih sindikata.
A izuzetak među onima koji radije biraju da čekaju posao nego da rade nijesu ni sljedeći primjeri.
“Nijesu rijetki slučajevi da su ta lica na Zavodu za zapošljevanje isključivo da bi primala određene naknade. Ne možemo računati da će svaki nezaposleni prihvatiti sezonski posao, ne zbog toga što oni ne žele, već veliki broj nije u mogućnosti da prihvati taj posao. Moramo vidjeti strukturu tih nezaposlenih, da su oni dominantno sa sjevera i onda je teško očekivati da će ti ljudi koji su u zrelijim godinama da mijenjaju svoje mjesto boravišta za tri mjeseca”, objašnjava Mirza Mulešković, ekonomski analitičar.
I tu nije kraj paradoksima crnogorskog tržišta rada. Procjene su da na crno radi 40.000 građana. Zbog toga naši sagovornici smatraju da se ovi problemi moraju rješavati sitemski, a ne da se kao do sada o tome priča samo pred novu sezonu ili izbore.
“Bilo je pokušaja da se riješi taj nesklad ponude tržišta rada i sistema obrazovanja, bilo je pokušaja da se urade i neke aktivnosti na suzbijanju sive ekonomije, ali mi iz Unije smatramo da tu postoji veliki prostor za unapređenje kako kroz normativni okvir, ali što je veoma važno kroz primjenu inspekcijskog nadzora”, smatra Mihajlović.
Mulešković dodaje da moramo da reformišemo i transformišemo kompletan sistem počevši od obrazovanja, pa do Zavoda i svih institucija.
“Da uvežemo i unaprijedimo komunikaciju između poslodavaca, države i zaposlenih”, navodi Mulešković.
Sve to, ipak, sačekaće formiranje nove vlade.
A tek nakon toga biće poznato i da li su obećanja iz izborne kampanje da nezaposlenih neće biti, a da ćemo manje raditi i više zarađivati – bila realna ili samo pusti san.
