Iz Crnogorskog ženskog lobija za portal CdM kažu im se iz dan u dan sve veći broj žena i djevojaka javlja i traži pomoć zbog nasilja kome su izložene. U Sigurnoj ženskoj kući navode da je od januara do sada u skloništu boravilo 86 osoba – žrtava porodičnog nasilja, što je više od ukupnog broja žrtava smještenih u skloništu za cijelu 2021. godinu, kada je taj broj iznosio 75.
“Naočigled svih nas svakodnevno čitamo i slušamo o povećanju nasilja nad ženama i djecom u porodičnom okruženju i onom van njega. Crnom Gorom generalno preovlađuju patrijarhalni stavovi i stereotipi u vezi uloga, obaveza i očekivanog ponašanja žena u društvu i porodici i to nije neka novost. Ono što je zabrinjavajuće i obeshrabrujuće za sve potencijalne žrtve nasilja i one koje jesu žrtve porodičnog ili drugog oblika nasilja jeste da je institucionalni sistem stao u implementaciji i zaštiti ženskih ljudskih prava, iako domaća i međunarodna regulativa preporučuje i očekuje napredak i poboljšanje u ovom dijelu ženskih ljudskih prava”, kazala je za CdM aktivistkinja ženskog i mirovnog pokreta Crnogorski ženski lobi Aida Petrović.
Ona ističe da stagnaciju institucija u ostvarivanju ženskih ljudskih prava i pružanju zaštite i pomoći i podrške potvrđuje sve veći broj žena, djevojaka, djevojčica koje se javljaju na njihove servise – dva SOS telefona, putem platforme “Siguran razgovor” ili ličnim dolaskom u prostorije Crnogorskog ženskog lobija, kada im stručna lica mogu pružiti besplatnu psihosocijalnu i pravnu pomoć.
Sagovornica CdM-a upozorava da se ove godine neuporedivio više nego prethodnih suočavamo sa porastom nasilja nad ženama i djecom: u porodičnom okruženu, na radnom mjestu, na ulici i društvu uopšte koje se manifestuje kao: fizičko, psihičko, ekonomsko, emotivno, seksualno nasilje…
Ekspanzija nasilja u virtuelnom svijetu
“Poseban vid nasilja koji je u ekspanziji dešava se u virtuelnom svijetu na društvenim mrežama, koji karakteriše mizogini i seksistički govor mržnje, ucjene, prijetnje, zloupotrebom fotografija, klevetanja, laži i razne vrste insinuacija koje degradiraju, ponižavaju i prikazuju u najnegativnijem kontekstu ženu koja je meta napada kao i njenu porodicu pa i preminule članove porodice”, ističe Petrović.
Prema njenim riječima, virtuelnim kanalima služeći se obmanama i lažima posebno kada su u pitanju maloljetne djevojke regrutuje se sve veći broj djevojčica koje se od jednog ili više muškaraca uvode perfidno u svijet narkomanije, a onda vrlo lako postaju lak plijen i prisiljavaju na prostituciju i trafiking zarad profita onih koji ih u ovakvo stanje dovode.
Starosna dob takvih osoba je, navodi ona, sve niža i ima slučajeva da su djevojčice sa 13- 14 godine upale u zamku narkomanije i prisilne prostitucije.
Bez reakcija prethodne dvije vlade
“Institucije nisu napravile nikakav značajniji korak u odnosu na protekli period od dvije godine, jer nove vlade nisu imale sluha niti su osjećale potrebu da prepoznaju sa kojim se problemima suočavaju žene i djevojke žrtve nasilja i koje vrste pomoći i podrške su im neophodne u ostvarivanju zakonom zagarantovanih prava. Naprotiv, može se reći da su učinjeni pogrešni koraci ili je to možda bila namjera kojima su ženska ljudska prava i položaj žena u porodici i društvu vraćeni unazad za skoro dvije decenije “, ocijenila je sagovornica CdM-a.
Nijedna vlada niti ijedan političar/ka, dodaje Petrović, ne mogu i ne smiju niti imaju pravo sebi dopustiti luksuz da marginalizuju i diskriminišu više od pola populacije u ostvarivanju prava i ljudskog i civilizaciskog napretka jer je poznato da ženska populacija čini 51 odsto društva u odnosu na mušku populaciju.
“Crnogorsko društvo sa većinskim dijelom institucija i političkim predstavnicima/ama u zakonodavnoj, izvršnoj i sudskoj vlasti po svim dosadašnjim (ne) činjenjima i dalje tolerišu nasilje nad ženama i podstiču nepovjerenje prema ženama žrtvama nasilja koje žele da napuste ili prekinu nasilnu vezu, ne pružajući joj adekvatnu i pravovremenu pomoć i podršku. Žene koje napuštaju nasilničke odnose najčešce su okarakterisane kao nemoralne, nedovoljno dobre majke i supruge i okrivljene da su one glavne vinovnice koje razbijaju porodicu, dok se nasilnik i nasilno “djelo” namjerno stavljaju u drugi plan jer on muškarac i ako nasilnik je “vjerovatno nečim bio izazvan na čin nasilja””, naglašava Petrović.
Nedostatak stručnih službi za pomoć i podršku
Ona poručuje da su potrebni dodatni napori da bi se pružio sveobuhvatni institucionalni i društveni odgovor na sve vrste nasilja nad ženama i djevojkama u crnogorskom društvu koje su obuhvaćene nacionalnim zakonodavstvom i Istanbulskom konvencijom koju je Crna Gora potpisala i ratifikovala i koja predstavlja polaznu tačku u djelovanju kako bi se nasilje za početak smanjilo, koje osim porodičnog obuhvata i oblike nasilja: prisilnu prostituciju, trgovinu ženama i djecom, silovanje, proganjanje, seksualno uznemiravanje i prinudni brak i mnoge druge oblike nasilja.
“Veoma važan problem je nedostatak specijalizovanih službi i servisa za podršku žrtvama porodičnog nasilja, zatim žrtvama silovanja, seksualnog nasilja, prisilne prostitucije, ranih brakova i proganjanja. Nedostatak servisa čini da većini žrtava nisu dostupne prijeko potrebne preventivne savjetodavne usluge i psihološka i pravna podrška. Koliko su o tome prethodne dvije vlade vodile računa govori i činjenica da su sa NVO koje rade i vode servise imali selektivne sastanke, dakle sa onima koje nisu iznosile svoju kritičku misao na njihov rad su imali sastanke i pružali im finansijsku podršku”, napominje Aida Petrović.
Crnogorski ženski lobi ima licencu za rad dva SOS telefona – jedan za žrtve trgovine ljudima, drugi za žrtve seksualnog nasilja, ali, kaže ona, prethodne dvije vlade nisu ih nikada pozvale na bilo kakav sastanak, a imali su obavezu zbog ciljne grupe sa kojom rade.
“Ni jedan SOS servis Crnogorskog ženskog lobija se sada ne finansira niti je SOS telefon za žrtve seksualnog nasilja ikada bio finansiran od osnivanja i licenciranja od maja 2019. godine. To je odnos države i političkih elita prema ženskim ljudskim pravima u Crnoj Gori i on sve govori bez ikakvog objašnjenja u kakvom tamnom “vilajetu” su se našle žene u ostvarivanju elementarnih ljudskih prava”, zaključila je za CdM Petrović.
Kapaciteti Sigurne ženske kuće popunjeni
Novinski članci svakodnevno nas obavještavaju o raznim oblicima porodičnog nasilja, čije posledice nerijetko dovode i do fatalnog ishoda.
“Od početka godine gotovo da nije bilo dana da sklonište Sigurne ženske kuće SŽK nije bilo popunjenih kapaciteta. Od januara do sada u skloništu je boravilo 86 osoba, sto je više od ukupnog broja žrtava smještenih u skloništu za cijelu 2021. godinu, kada je taj broj iznosio 75”, objavljeno je na Facebook stranici SŽK.
Iz SŽK poručuju da je potrebno dosta hrabrostu da se prekine lanac trpnje porodičnog i partnerskog nasilja, zato “budimo tu i strpljivo saslušajmo kada žrtva nasilja pokuša da nam se obrati za savjet ili pomoć”.
“Porodično nasilje je društvena odgovornost svakoga od nas”, jasno navode iz SŽK.
