Nenezić za portal Onogošt kaže da učešće na ovogodišnjem Festivalu doživljava kao još jednu stanicu, kako ističe, njemu kao Nikšićaninu važnu radi svog grada, glumcima zbog festivala još važniju, a producentima bitnu jer je njihova namjera da se obilježi 1.000 godina od smrti Sv. Vladimira, zaštitnika grada Bara.
„Srećan je grad koji ima pozorišni festival. Smotra glumaca je oduvijek praznik i za gledaoca i za glumca. Prilika da - mi - drugi, gledaoci i akteri uživamo, rasterećeni, ali znatiželjni, koliko ambicija i izazov takmičenja mogu da motivišu glumca da ostane u predstavi ili, na drugoj strani, da igra za sebe, što nije dobro za predstavu. Ni za igranje. Svi oni koji igraju za sebe ne žele dobro predstavi i pozorištu“, navodi Nnenzić.
Kao i svi festivali, Nenezić objašnjava da i nikšićki ima svoje vrline i mane, a najveća vrlina nikšićkog festivala je, objašnjava, to što je uopšte preživio i što se održava, u teškim vremenima za pozorište, bez obzira na neka velika djela ili mala koja su prikazana za ovih trinaest puta.
„Mane će same o sebi da progovore prije ili kasnije. Dobro je što će tim manama vrijeme proći, no, neumitno, jednako će proći i vrlinama... i šansama da se unaprijedi. Ostaće monografije i razni pamfleti, ćutljivi kao spomenici, nesposoni da se brane kad dođe vrijeme istine, koji će se opet preispitivati, ali to je manir ovih vremena i prostora. Bitno je preživjeti. Dobro je, što i prije i poslije svega, neće ništa biti zaboravljeno, ni loše ni dobro. A za to vrijeme ostaje poetika, od nemila do nedraga, od festivala do festivala, od sale do sale, od publike do publike, a „Sveti i prokleti“ imaju tu sreću da žive nomadski pozorišni život“, zaključuje Nenezić.
Predtava čiji tekst i režiju potpisuje naš sugrađnin na programu je druge festivalske večeri, 13. Novembra sa početkom u 20h.
IGRAJU: Vladimir - Jovan Dabović, Kosara - Branka Stanić, Vladislav - Filip Đuretić, Car Samuilo - Dragiša Simović, Iguman Isaije i Princ Radomir - Vukan Pejović, Pop Dukljanin i Konzul - Miro Nikolić, Dželat - Vladimir Cerović,
scenski govor - prof. dr Dijana Marojević,
kostim – dr Anastazija Miranović,
scenografija - Darko Musić
