Ovaj maldić je već posato neko koga bi svi rado izbjegli u žrijebu, a njemu je, kaže, baš i svejedno ko mu staje na crtu. Prisjeća se blistavog momenta protiv Isajeva.
„Ušao sam u borbu sa mnogo samopouzdanja. Moram da kažem da sam se dobor spremao psihički prije tog meča“, prisjeća se Nikola turnira u Kazakstanu na kojem je ipak izgubio u narednoj borbi od, ispostaviće se, osvajača bronze.
„Bio je to jak turnir, a ovaj sport je takav da su nijanse male i od svakog možeš da izgubiš“, kaže Nikola.
On je ovih dana od COK-a dobio i mjesečnu stipendiju, kao jednu vrstu stimulnasa za ono što je san svakog sportiste – plasman na Olimpijske Igre u Riu naredne godine.
A Nikola je na korak od tog sna. Trenutno zauzima 60. mjesto na olimpijskoj listi i od magične granice dijele ga 23 mjesta.
„Kad bi sada bila Olimpijada ja bih već bio dio svjetske džudo elite, jer pravila nalažu da jedna zemlja na Olimpijadu šalje samo jednog takmičara, a pošto pojedine zemlje imaju i po nekoliko takmičara koji su po plasmanu ispred mene, to bi me direktno kvalifikovalo“, objašnjava Nikola i dodaje da ipak ne želi da čeka da mu se sreća osmjehne, već sa puno samopouzdanja najavljuje pohod na, zlata vrijedne bodove u predstojećim kvalifikacionim turnirima.
„Do ulaska u normu meni nedostaje svega 120 – 130 bodova. Samo da u narednom periodu uzmem medalju na nekom grned slemu, već bih se mogao spremati za Rio. Do kraja godine imam tri grend slema. Prvi je u Parizu 17. i 18. oktobra. Ipak, biće teško, jer je ovo predolimpijska godina i sad svi jure normu“, zaključuje Nikola koji je propustio pola godine zbog povrede lakta, inače bi možda već brusio olimpijsku formu.
U svakom slučaju, Nikola poručuje da će dati sve od sebe da se nađe na smotri najboljih sportista planete. San je blizu, a Nikola ima snage da ga do kraja odsanja.
