Najveće opštinsko priznanje Nikolić, koji je prepoznat kao humanista i van granica njegovog rodnog Nikšića, dobio je za doprinos u sferi humanitarnog rada, koji je počeo od 1963. godine kada se kao učenik petog razreda Osnovne škole „Olga Golović“ priključio podmlatku Crvenog krsta.
Za Nagradu oslobođenja Nikšića predlagan je četiri puta, a ove godine brojne organizacije dobrovoljnih davalaca krvi iz Crne Gore i Crvenog krsta uputili su žiriju obrazloženje da to priznanje njemu treba da bude dodijeljeno.
Nikolić je kazao da je nagrada Nikšića najveće što čovjek može da dobije od svog grada.
"Doživljavam je, ne samo kao moju lično, već kao priznanje svim dobrovoljnim davaocima krvi, posebno Željezarinom klubu. Nagradu prihvatam i kao svojevrsno priznanje svim volonterima ovoga grada, posebno mladima Crvenog krsta, koji su uspješno ogovorili pošasti i pandemiji i danonoćno zajedno pomagali svima kojima je bilo neophodno", rekao je Nikolić agenciji MINA.
Nikolić je sa 67 godina najstariji volonter, a kao član dobrovoljnih davalaca 124 puta je dao krv.
Tokom pandemije, posebno u prvom talasu, kada penzioneri i većina građana iz rizičnih grupa, u koju i sam spada, skoro da nijesu izlazili iz svojih domova, Nikolić je ne plašeći se obilazio i pomagao onima kojima je to potrebno po cijeloj teritoriji nikšićke opštine.
"Osjećam i neku smirenost i ispunjenost, jer je nagrada stigla za humanitarni rad, možda posebno vidljiv i za period kada smo svi bili nekako otuđeni, zbunjeni neizvješnošću u do tada nepoznatoj situaciji sa korona virusom, kada je zaustavljeno bilo zajedništvo, solidarnost, stari običaji", rekao je Nikolić.
Pandemija je, kako je kazao, pokrenula povratak nekadašnjim vrijednostima ljudskim i onom najbitnijem da se uvijek može, i mora biti od pomoći onima koji nas okružuju, prijateljima, drugovima, nepoznatom.
Prema njegovim riječima, svi ćemo jednog trenutka biti u situaciji da neko treba da nam pomogne.
"Zamolio bih sve da se okrenu prema ljudima u okruženju, komšijama, prijateljima i da ponovo pokrenemo neke unutrašnje snage, koje sigurno svi posjedujemo, ali ih treba aktivirati. Samo treba neki okidač da bi se pokrenula ta ljudska solidarnost, empatija, zajedništvo i onda će nam sigurno svima biti bolje", ocijenio je Nikolić.
On je podsjetio da su volonteri, među kojima je i bio, tokom pandemije stigli da obiđu svaki kutak prostrane nikšićke opštine i pomognu ljudima u nevolji, kojima su podijelili više od 3,5 hiljada paketa hrane i sredstava za higijenu.
Kako je kazao, bilo je to veoma neophodno, jer je takva pomoć potrebna onima koji, i bez epidemije, jedva sastavljaju "kraj sa krajem", a sami su zato što nijesu imali djece ili su im porodice razišle po svijetu.
"Nijesam imao dilemu, zato što sam kao i većina moje generacije imao sreću da odrastamo u porodicama u nekadašnjoj našoj državi koje su gajile taj duh zajedništva i solidarnosti, jedinstva i bratstva i pomoći naravno svim ljudima koji nas okružuju", rekao je Nikolić.
Prema njegovoj ocjeni, to je virus humanosti, kojim je zaražen još od osnovne škole i koji se ponese iz kuće i porodice.
"Sve ono što čini jedinku su ti prvi utisci iz porodice i to čini naš integritet kao ličnost intelektualnu i fizičku, a kasnije se na to nadograđuju i škola, i društvo, i atmosfera radnog mjesta", kazao je Nikolić.
Na molbu da nam ispriča neku anegdotu tokom dugogodišnjeg humanitarnog rada, Nikolić se uz smijeh prisjetio minulih mjeseci kada je sugrađanka mlađa od njega oko 15 godina zatražila pomoć u ljekovima od Crvenog krsta, koju neka joj donese, kako je kazala, onaj sijedi volonter, što je od nje stariji.
Nikolić je nagrađen za humanost i jer je dobrovoljno dao krv 124 puta da bi pomogao da se nekome život spasi.
"Napunio sam 67 godina, a dozvoljena granica za davanje krvi je 65 godina. Planiram da povodom Dana oslobođenja Nikšića 18. septembra, zaokružim dosadašnju brojku i krv dam 125 put", najavio je Nikolić.
Kako je podsjetio, krv je dao skoro u svim većim gradovima bivše Jugoslavije, jer kada bi god negdje otputovali „svratio“ bi u Službu za transfuziju.
Za dobrovoljno davalaštvo krvi neophodno je i da je čovjek zdrav, a Nikolić je cijelog života, kako kaže, bio na svježem vazduhu, vozio biciklo, a kada kog ima vremena pliva po kilometar, sa plaže, pa do ostrva na nikšićkom jezeru Krupac.
Kako je kazao, "u principu volim hladnu vodu, kupao sam se nekad i u decembru, i nije mi to predstavljalo neki problem, vjerovatno zahvaljujući genima".
"Do šezdesetih godina prošlog vijeka, Zeta se ledila, naše kuće su u Brezoviku i moji stričevi bi probijali led kod mosta sa dvije strane rijeke, pa bi zaronili i izronili na drugi kraj, tako da ja pokušavam da idem tim njihovim tragovima", ispričao je Nikolić.
Nagrada oslobođenja Nikšića dodjeljuje se za najviše zasluge i rezultate u teorijskom i praktičnom radu i djelovanju u svim oblastima ljudskog stvaralaštva kojima se doprinosi razvoju opštine.
Izvor: Mina
