Preko ovoga mosta vodili su putni pravci prema Risnu i Trebinju, a podaci o tome koje je tačno godine podignut ne postoje. To je tako sve bilo do 1807. godine kada su ga prilikom napada na grad Onogošt porušili Crnogorci sa Petrom I i 1000 Rusa pod komandom potpukovnika Zabjelina. Nakon toga prelasci preko rijeke Zete za lokalno stanovnoštvo bili su otežani i opasni. Ono što je posebno interesantno je da je upravo te 1807. godine kada je srušen Begov most uzvodno uz rijeku Zetu, nikšićki trgovac Hadži Ismail Lekić na rijeci Zeti (Duklo) finansirao izgradnju drugog mosta sa osam lukova i s pravom se može reći da je upravo rušenje Begovog mosta bio jedan od osnovnih razloga zbog čega se ovaj trgovac odlučio da sagradi novi most.
Inače Hadži Isamil Lekić je pored ovoga mosta iste godine finansirao i izgradnju džamije koja nosi njegovo ime - Hadži Ismailova džamija.
Trebalo je da prođe gotovo osamdeset godina da se ovaj most obnovi a za njegovu obnovu založio se kralj Nikola prilikom jedne posjete Nikšiću krajem marta 1888. godine kada je naredio da se tokom ljeta iste godine na mjestu Begova mosta izgradi novi i da se po njegovoj želji nazove Vukov most po poznatom crnogorskom junaku Vuku Mićinoviću.
O tome kako je bilo te nedelje kada je most osveštan piše učitelj Pero Kostić koji je radio kao dopisnik lista »Onogošt« (broj 44 od 30. oktobra 1888. godine). Dan ranije je bilo objavljeno da će se održati osvećenje novog mosta na rijeci Zeti i kad je došla nedjelja i kad se oglasilo jutarnje zvono narod se počeo okupljati u crkvi, a oni koji nijesu mogli da uđu stajali su oko nje. Samom činu bogosluženja prisustvovali su guvernator vojvoda Šako Petrović kao i svi činovnici nikšićke opštine.
"Po svršetku svete liturgije izidu naprijed učenici ovdašnje škole obučeni u praznične stikariće i u ruci noseći crkvene svijeće i slike svetiteljske, pred ovijem nosio je jedan učenik krst Spasiteljev, a za ovijem vila se zastava vojnička u ruci jednog vojnika. Kad je sve ovako bilo uređeno svečanijem redom, onda izide ovdašnji paroh pop Đorđije obučen u crkvenijem odeždama, sa ostalijem sveštenicima. A kad stadoše uporedo g. Šako i g. Đuro, onda stečeni, mnogobrojni narod držeći svijeće u rukama, krene koračajući tiho i pobožno, putem koji vodi do rečenoga novosagrađenog mosta, i tako tiho i pobožno pjevali su se različiti tropari hristovijeh praznika. Kad su došli već na most, onda je narod sa obje strane mosta stajao u pobožnom redu, na sred mosta bio je sto ukrašen lijepim pokrivačem a na sredini mosta vijaše se velika vojnička zastava. Tada je sveštenik oslužio osvećenje mosta. Iza ovoga izide glavni sekretar kancelarije Nikšićke, pop Šćepo Martinović, stade ukraj zastave i stane govoriti ovu besjedu".
U besjedi koja je uslijedila pop Martinović se zahvalio knjazu Nikoli na zalaganju da se ovaj most obnovi i da njegovo ime nosi po Vuku Mićunoviću što predstavlja svojevrsni spomenik ovom crnogorskom junaku.
"Ovaj spomenik koji mu Gospodar podiže, lijepo će odgovarati onome spomeniku koji mu je učinio u Gorskom vijencu slavni vladika pjesnik".
Nakon svečanog osvećenja mosta nastalo je narodno veselje a narod je služen pićem. Zdravica je bilo mnogo za zdravlje Njegova Visočanstva, a pri završetku ovog slavlja prolamalo se polje od pucnjave iz pištolja i veselih usklika.
Vukovim mostom danas se ne odvija saobraćaj jer je pored njega početkom osamdesetih godina XX vijeka izgrađen novi most u sklopu izgradnje puta Nikšić - Trebinje. Na mostu su primjetna oštećenja posebno kada je u pitanju kamena ograda pa se nadamo da će i ovaj most u skorije vrijeme biti restauriran i da će mu biti povraćen nekadašnji sjaj.
Autor: Boško Roganović
