Ova Balkanska smotra stripa koja je održana od 24. do 26 juna, okupila je rekordnih 2.761 učesnika iz 54 zemlje sa područja pet kontinenata.
„Žao mi je što nijesam bio u mogućnosti da prisustvujem Smotri. Pratio sam kroz medije i, naravno, kao i obično, u Leskovcu su bili neki od najznačajnijih strip autora današnjice. Konkurs za Nagradu predviđao je da se može poslati neograničen broj tekstova, pod uslovom da autor ne prelazi postavljenu granicu u godinama i da ti tekstovi ranije nijesu bili na smotrama. Međunarodni žiri je delegirao radove i donio odluku o pobjedniku“, kaže Rakojević.
Objašnjava da nagrada, prije svega, predstavlja jednu vrstu ohrabrenja i podsticaja za nastavak bavljenja strip teorijom. Dodaje da je čast biti odabran od strane renomiranog žirija, te smatra da bi nagrada mogla predstavljati i odličnu uvertiru za neke ozbiljne poduhvate, ali istovremeno i obavezu da se dodatno opravda.
„Odavno volim da čitam stripove. Sjećam se da sam još prije nego što sam krenuo u prvi razred osnovne škole imao sklonost ka stripovima. Pamtim jednu trafiku na nikšićkom Trgu gdje sam kupio prvi broj Princa Valijanta i sjećam se da sam kao šestogodišnjak popunjeni album za sličice NBA '97. trampio za Betmenov album. Bilo je u kvartu nekoliko ljudi zainteresovanih za strip, pa i danas kad se sretnemo, prodiskutujemo o tim vremenima“, prisjeća se Luka svojih prvih susreta sa stripom.
Navodi da se "drugi talas" interesovanja desio u srednjoj školi. Izdanja Veselog četvrtka počela su da zauzimaju sve više mjesta na njegovim policama.
„Dilan Dog, Marti Misterija, Dampir, Teks, Mister No, Bred Baron... Sve je to u nekom trenutku predstavljalo predmet mog interesovanja. Uz to napominjem dvije nepromjenjive konstante - Politikin zabavnik i Alan Ford koji su me iz nedjelje u nedjelju na nevjerovatan način osvješćivali u kakvom svijetu živim. Zabavnik je bio riznica zanimljivih priča, stripova i podataka, a stripovska priča o Grupi TNT je otvarala jedan nesvakidašnji svjetonazor prožet ironijom i satirom“, priča Luka, dodajući da su kasnije na red došla najrazličitija izdanja koja više ni sam "nije mogao da pohvata".
Biti teoretičar stripa danas u Crnoj Gori je prije svega neobična pojava, smatra Rakojević, pa se kroz razgovor ljudi često začude da se neko time uopšte bavi.
„U okolnim zemljama se to smatra egzotičnom materijom. Kod nas to, ipak još uvijek, iziskuje neku vrstu dokazivanja o tome koliko je zapravo važno imati razvijen strip. Mada to ovom mediju nije strana reputacija. Često ga je kroz istoriju pratila ta aura disidentskog, prognanog i cenzurisanog. Bar se u svijetu status promijenio i strip više ne predstavlja, kako se nekad vjerovalo, infantilnu zabavu ili puko sredstvo propagande“, ističe naš sagovornik.
Objašnjava da sa strane samog zanimanja, to podrazumijeva prvenstveno analiziranje različitih aspekata, te tumačenje i raslojavanje djela. Naravno, to nekad podrazumijeva i ulazak u druge oblasti i ispitivanje konteksta i analogija sa drugim medijima ili fenomenima. Teorija stripa je oblast kojoj su vjerovatno najviše doprinijeli Vil Ajzner i Skot MekKlaud, kaže Rakojević.
„Strip u regionu ima izuzetnu tradiciju. Na ove prostore je stigao kroz ilustrovane listove. U doba SFRJ predstavljao je jedan od najznačajnijih kulturnih fenomena. Bilo je mjesta za domaće autore, ali i za strana izdanja. Italijanska škola je ostavila izuzetno dubok trag na ovom prostoru. Danas se u regionu organizuju festivali, radionice i škole posvećene stripu i analizira se na različite načine – snimaju se dokumentarni serijali, pišu monografije i radovi...“, navodi Luka, koji je završio osnovne, specijalističke i master studije iz oblasti teorije umjetnosti na Fakultetu umjetnosti Univerziteta Donja Gorica.
Kada je riječ o crnogorskom stripu, kaže da njegovu istoriju najviše obilježavaju izvanjci Maurović, Vukotić i Sredanović koji su mjestom rođenja ili porijeklom vezani za Crnu Goru, a stvarali su u Zagrebu ili Beogradu. Trenutno u Crnoj Gori postoji Udruženje strip autora koje broji devet članova i čiji je predsjednik Simon Vučković. Crtač Nikola Ćuričin je na čelu organizacije festivala u Herceg Novom, Ilija Nikčević je oformio školu stripa u Nikšiću, Dražen Baletić otvorio je striparnicu Mister No u Podgorici, dok Dragan Lučić sa timom saradnika organizuje tribine, predavanja i filmske projekcije koje se tiču stripa, poput nedavno održane manifesacije Rokumentarni dani. Na pitanje da li je strip prvenstveno rezervisan za "dječake", Luka odgovara da mu se u početku činilo da su strip, pank i fudbal stvari za koje djevojke nemaju interesovanja, ali više ne misli da je tako.
„Kada je riječ o stripu, poznajem nekoliko djevojaka koje ta oblast interesuje. Recimo i serijal o hrvatskom stripu, prikazan na pomenutim Rokumentarnim danima, priredila je žena“, pojašnjava on.
A, o omiljenom strip junaku mogli bi pričati dugo i sa brojnih stanovišta, tvrdi talentovani mladić.
„Neka to danas bude Korto Malteze zbog kompleksnosti, slojevitosti i romantike ili Dilan Dog zbog situacija kroz koje prolazi i snoviđenja. Postoji i taj prokleti Gervasius Tvinkleminkleston kod koga me oduševljava kako je koncipiran kao lik, kao i Obeliks koji mi je simpatičan zbog galskih priča ili Kalvin koga je Bil Voterson kreirao kao nevjerovatno duhovitog klinca...“, zaključuje za kraj Nikšićanin.
