Da ovaj vid učenja ima mnoge benefite potvrdio nam je poslodavac Zoran Nikolić, vlasnik automehaničarske radnje “Monte parts” kod koga praksu pohađaju četiri učenika.
“Veoma smo zadovoljni sa njima, momci su zaista vrijedni. Uz pomoć profesora odabrali smo zaista fine momke i vrijedne, hoće da nauče, pristojno se ponašaju, uredno dolaze. Ima razlike u radu učenika koji su po dualnom obrazovanju, ova plata im jeste motivacija, dođe im nekako kao nagrada za rad, pa zato i redovnije dolaze”, kazao nam je on dodajući da imaju u planu da ostave neke od učenika da rade.
Na ovom mjestu praksu obavlja Savo Roganović, učenik treće godine Prve srednje stručne škole, smjer automehaničar.
“Ovo je već druga godina da sam ovdje po dualnom obrazovanju. Ove godine sam tu tri dana nedjeljno. Naučio sam mnogo stvari da radim, mali servis i još mnogo toga. Kolektiv je sjajan, sve zajedno radimo, uvijek izađu u susret i spremni su da nas nauče svemu. Praksa mi umnogome olakšava i učenje teorije”, kaže Savo.
Slične utiske sa prakse u restoranu “Passend” dijeli i Jakša Radulović, učenik drugog razreda kuvarstva, Srednje ekonomsko-ugostiteljske škole.
“Nije mi teško, niti naporno, jer radim ono što volim. Od početka godine naučio sam mnogo toga i zahvalan sam osoblju na znanju koje su mi do sada prenijeli. Prezadovoljan sam i naknadom koju primam, a osjećaj zbog prve plate je nevjerovatan. Sviđa mi se restoran i ambijent u istom, sviđaju mi se zaposleni i sa svima njima sam uspostavio jedan divan odnos. Svi se maksimalno trude da kroz praksu steknem što više znanja vezano za struku koju sam izabrao za svoje buduće zanimanje”, zadovoljno nam priča Jakša.
Davidović: Školujemo za proizvodnju, ne za Biro rada
Naime, dualno obrazovanje je uvedeno prošle godine, a kako smatra direktor Prve srednje stručne škole Goran Davidović, to je vrlo efektivan oblik obrazovanja ovih zanatskih zanimanja.
“Zbog čega? Prvenstveno zbog toga što su ova zanimanja deficitarna, odnosno prijavljivao se veoma mali broj za ta zanimanja i što se žale poslodavci da nemaju majstora. I sve ih manje ima, zato je ovo bio krajnje dobar potez iz više razloga. Koristan je i za poslodavca i za učenika. Zašto? Zato što koliko god da su škole opremljene, čak i po svijetu, nikad se ne može praksa kvalitetno obavljati kao direktno kad učenik radi u preduzeću i u procesu proizvodnje. Koliko god da je vješt i profesor i nastavnik i da je opremljena radionica, ne može se isto naučiti, već je ovo vrlo kvalitetnija praksa”, jasan je Davidović.
On je podsetio učenici da prvog razreda dobijaju 50 eura mjesečno i obavljaju jedan dan praksu kod poslodavca, drugog 70 eura mjesečno za dva dana. Njih plaća država odnosno Ministarstvo prosvjete. Učenike trećeg razreda, po ugovoru koji se, kako kaže Davidović, sklopi sa roditeljima na početku školovanja, poslodavac se obavezuje da će u trećoj godini isplaćivati učenike 110 eura, ali zato on tri dana provodi u preduzeću, praktično radi.
Osnovna prednost za poslodavca, objašnjava Davidović, je što on shodno uslovima, namjerama i ciljevima preduzeća, prilagođava učenike ovom poslu.
“Znači, on ne mora da ulaže dodatno, jer je svaki posao specifičan na svoj način. Sada poslodavac ima mogućnost da oblikuje učenika prema svojim potrebama i da se prilagode jedan drugom, i da učenik odmah po završetku može da učestvuje u proizvodnji i bude radnik tog preduzeća”, dodaje.
Već ove godine, kaže direktor, a i podaci sa državnog nivoa, postiglo se da se mnogo veći broj učenika prijavio za treći stepen.
“Prijavilo se čak 35, 36 učenika, a prošle godine nije ni 15. Ovo se strašno odražava na popularizaciju trećeg stepena, što je bilo jako neophodno. Ipak, ono što je najveća prednost ovoga sistema jeste što se kvalitetniji učenici prijavljuju za treći stepen jer su se ranije prijavljivali oni koji nemaju gdje, a ne zato što ih interesuje određeni zanat. Tako se ne može dobiti ni kvalitetan kadar. Ove godine već imamo slučajeva da su nekoliko učenika sa vrlodobrim uspjehom se prijavila za treći stepen”, zadovoljno ističe on.
Ipak, ono o čemu treba voditi računa, kako naglašava Davidović, je uskladiti potrebe poslodavca sa brojem učenika koji će biti određen da kod njega obavlja praksu.
“Nama je cilj da se zapošljavaju ti ljudi, da školujemo direktno za proizvodnju, a ne za Biro rada”, jasan je Davidović.
Dualno obrazovanje podrazumijeva paralelno učenje i rad kod poslodavca, pri čemu ima za cilj da oživi mnoge važne profesije koje su potrebne tržištu, kao i da poveća šanse za zaposlenje mladih ljudi, koji će nastaviti svoje karijere u mentorskoj kompaniji.
Koliko je ono kratko vrijeme zaživjelo govori podatak da je prijavljeno dvostruko više poslodavaca i djece ove godine u odnosu na prošlu.
Najbolji učenici koji pohađaju dualno obrazovanje dobili su i nagrade od Ministarstva prosvjete krajem prošle školske godine, a među njima bila su i tri đaka iz Nikšića.
