Ovaj dokument, sudeći prema obrazloženju, ima cilj da osigura ustavno pravo svake osobe na zdravu životnu sredinu, prenosi portal RTCG.
Kako piše u obrazloženju za donošenje Zakona o zaštiti vazduha, on je predviđen radi unapređenja pravnog okvira za oblast kvaliteta vazduha.
"Postojeći propisi nijesu u potpunosti usklađeni sa zahtjevima Evropske unije, posebno u pogledu monitoringa, mjernih metoda, standarda emisija i informisanja javnosti. Zaštita zdravlja ljudi i životne sredine predstavlja osnovni cilj ovog Zakona, imajući u vidu da zagađenje vazduha ima direktan uticaj na respiratorne i kardiovaskularne bolesti, povećanu stopu smrtnosti, kao i štetne efekte na ekosisteme. Novi zakon ne samo da omogućava efikasnije mjere prevencije i kontrolu emisija, već uvodi i pravni mehanizam za naknadu štete po zdravlje ljudi uzrokovane nepoštovanjem propisanih standarda kvaliteta vazduha", piše u dokumentu.
Pravo na naknadu štete kao prekretnica
Najznačajnija promjena koju donosi novi akt je direktna odgovornost za štetu nanesenu zdravlju građana.
Kako se navodi u dokumentu, zakon „uvodi pravni mehanizam za naknadu štete po zdravlje ljudi uzrokovane nepoštovanjem propisanih standarda kvaliteta vazduha“.
To znači da će fizička lica koja pretrpe zdravstvene probleme zbog neadekvatnog sprovođenja planova kvaliteta vazduha moći ostvariti zaštitu pred nadležnim sudovima.
Time se, kako pojašnjavaju, dodatno jača zaštita prava građana i osigurava odgovornost emitera u skladu sa principima pravne zaštite predviđenim Direktivom Evropskog parlamenta i Savjeta (EU) 2024/2882 o zaštiti zdravlja ljudi od zagađenja vazduha.
Tako je planirano da se kvalitet vazduha postepeno unapređuje kako bi se do 2050. godine uspostavila životna sredina bez toksičnih materija.
"Ovim zakonom uređene su mjere u cilju ostvarivanja nultog zagađenja, kako bi se kvalitet vazduha postepeno unapređivao do nivoa koji se više ne smatra štetnim po zdravlje ljudi, prirodne ekosisteme i biodiverzitet, u skladu sa najboljim dostupnim i najnovijim naučnim saznanjima, čime se doprinosi uspostavljanju životne sredine bez toksičnih materija najkasnije do 2050. godine" piše u dokumentu.
Zakonom su definisane nadležnosti i odgovornosti za zaštitu vazduha, metode za procjenu kvaliteta vazduha, praćenje kvaliteta vazduha, primjena modeliranja, upravljanje kvalitetom vazduha, planovi kvaliteta vazduha, mjere za izbjegavanje, kao i sprječavanje i smanjenje zagađenja vazduha i njegovih štetnih efekata na zdravlje ljudi i životnu sredinu.
Tu su i nacionalne obaveze smanjenja emisija, izvještavanje o kvalitetu vazduha i razmjena podataka, aktivnosti praćenja emisija u vazduh, informacioni sistem zaštite vazduha, informisanje javnosti, pristup pravosuđu, naknada štete po zdravlje ljudi, finansiranje zaštite vazduha, upravni i inspekcijski nadzor...
Do 2030. godine, država mora dostići strože granične vrijednosti za zagađujuće materije poput čestica PM2,5 i PM10, prateći preporuke Svjetske zdravstvene organizacije.
„Zakon omogućava usklađivanje sa tehničkim i regulatornim standardima Evropske unije i uspostavljanje sistema izdavanja dozvola za emisije i određivanja maksimalno dozvoljenih graničnih vrijednosti emisija za industrijske, energetske i saobraćajne izvore“, navodi se u obrazloženju.
Novi sistem monitoringa uključivaće mjerenje ultrafinih čestica i uvođenje digitalnih sistema izvještavanja.
Agencija za zaštitu životne sredine biće dužna redovno objavljivati podatke u realnom vremenu, osiguravajući pravo građana na blagovremeno informisanje.
"U slučaju prekoračenja graničnih vrijednosti zagađujućih materija, nadležni organi su obavezni da izrade i sprovode planove kvaliteta vazduha i programe smanjenja emisija koji obuhvataju mjere za industriju, saobraćaj, energetiku, poljoprivredu i kućne izvore, u skladu sa principima integrisanog upravljanja kvalitetom vazduha i zahtjevima Direktive EU 2024/2881", pojašnjeno je u dokumentu.
Finansiranje i inspekcijski nadzor
Iako primjena zakona, kako tvrde, neće zahtijevati drastično povećanje budžeta, biće potrebna ulaganja u nabavku novih mjernih instrumenata i edukaciju inspektora.
"Eventualna jednokratna ulaganja odnosiće se na nabavku mjernih instrumenata a moguća su i dodatna sredstva iz međunarodnih donatorskih projekata. Zakonom se, takođe, predviđa prihod kroz prekršajne kazne i podsticaj za privredne subjekte koji investiraju u smanjenje emisija", navodi se u obrazloženju.
Sredstva za ove namjene planiraju se prikupiti i kroz prekršajne kazne za one koji se ne pridržavaju propisanih standarda emisija.
Ovaj zakon, kako se navodi, predstavlja ključni korak u pregovaračkom Poglavlju 27, potvrđujući spremnost Crne Gore da primijeni rigorozne ekološke zahtjeve Evropske unije uoči planiranog pristupanja.
