Iznad Rubeža se odavno ne dižu tamni oblaci iz željezarinih peći. Dok ih je bilo, Milan Mrvošević, sjeća se, nije smio ni dvorištem prolaziti.
Koncentracija čestica bila je tolika da je vještak Kastratović konstatovao da ništa od voća nije bilo ni za stočnu, a ne za ljudsku upotrebu, prisjeća se Milan.
Zbog takvih nalaza on i grupa mještana tužili su osim Željezare, opštinu i prije svega državu. Branili su ustavom zagarantovano pravo na zdravu životnu sredinu koja je, u njihovim slučaju bila sve samo ne zdrava.
Dozvoljenost tih kancerogenih materija je bila je 0,1 odsto, a tamo je bilo 190 ili 500 puta više od dozvoljenog, objašnjava njihov pravni zastupniku ovom procesu, Milan Vojinović.
Više od 15 godina kaže, trajala je njihova borba, da bi Ustavni sud sredinom prošle godine Željezaru proglasio krivom uz obavezu da simbolično nadoknadi štetu, ali ne i državu.
“Postoji jedna odredba u Zakonu o obligacionim odnosima, da za nastalu štetu odgovara zagađivač, i to nije sporno. Ali ko je dozvolio zagađivaču da zagađuje na ovakav način, dozvolili su državni organi jer nijesu preduzeli ama baš nijednu mjeru da se stanje popravi”, kaže Vojinović.
Posljednja nada bio im je Međunarodni sud za ljudska prava u Strazburu. Međutim, opet negativan odgovor. Nakon toliko godina borbe za Milana i mještane praznina i razočarenje.
“Država je znala šta se tu dešava i Željezara je čitavo to vrijeme radila bez dozvola. Ko je onda kriv što je to tako, nego država”, pita se Milan.
Slučaj Rubežana ne treba da obeshrabri istuču ekolozi. Zato pozdravljaju nedavnu odluku jedne stanovnice Pljevalja da tuži državu zbog narušavanja Ustavom zagarantovanog prava na zdravu životnu sredinu i krene putem kojim se dosad rjeđe išlo.
Ono što jeste bitno i pohvalno je da su građani krenuli da se na taj način bore za zdrav vazduh. Kao i u svakoj praksi, ukoliko nema donešenih presuda teško možemo očekivati da će neki slučaj da izroni i bude pozitivan, ali opet smatram da što je više takvih slučajeva veća je šansa da se desi i u praksi nešto pozitivno”, uvjerava Aleksandar Perović, iz ekolškog pokreta Ozon.
Ipak, Vojinović se pita, nakon svega, da li je uopšte pametno i isplativo upuštati se u ovakvu bitku sa državom.
“Ja mislim da ona nema ama baš nikakvih šansi, sem ako se pravilno postavi zahtjev u odnosu na TE Pljevlja. Ali i tu je problem, ne zagađuje samo TE, već i automobili, tu su i domaćinstva koja lože ugalj, tako da je vrlo teško identifikovati pravog zagađivača”, zaključuje on.
Pitanje je da li je ova presuda na neki način poruka građanima da “ne mogu baš protiv države”.
“Ne dopada mi se ta formulacija ali izgleda da je tako. Ne dopada mi se jer bi trebalo da je građanin na prvom mjestu, a ne insititucije, građanin i zakon koji štiti građane”, konstatuje Mrvošević.
Podsjetimo Pljevljakinja Elzana Hrković tužila je Crnu Goru zbog zagađenja vazduha u Pljevljima. U tužbi se navodi da je država povrijedila njeno pravo na zdravu životnu sredinu.
