Za umjetnika slikanje je veličanstven i moralan čin. Slikom je spoznao svoj mir, a pejzaž i ženski akt su najčešći motivi na njegovim slikama.Veliki dio života posvetio je slikarstvu, pa je tako ono došlo kao utjeha u najtežim momentima.
„Od prve samostalne izložbe pejzaž je prisutan, kasnije se razvijao taj poluakt i akt, koji su se pokazali vrlo uspješni u radu. Sve slike su nastale u 2018. godini mojim oporavkom i mogu da kažem slika me je oporavila i slika je meni sve. Dok slikam ja zaboravim na sve“, iskren je Stevanović.
Na 27 radova, koliko broji postavka izožbe, jasno se uočava da umjetnik poseban prostor u svom stvralaštvu posvećuje prirodi. Šumske staze, rijeke, planinski vrhovi, kao i kolibe, mostovi, samo su neki od motiva koji se mogu vidjeti na fotografijama.
Izložbu je otvorila pjesnikinja i novinarka Dragana Mrkić. Ona je podsjetila publiku na brojne izložbe u gradovima širom Evrope gdje je slikar predstavljao našu zemlju, među kojima su Beč, Lajpcig i Brisel. Bojama je utkao svakog od nas, kazala je Mrkić, a posmatrajući fotografije sami postajemo dio priče.
„Braco je odličan pejzažista, ali i na njegovim portretima, ruke, oči, usta kao da će da progovore svakog trena. Na Bracovim slikam i žene su takve, taman da raspale maštu, ali i da zakuju pogled u plavetnila, valjda sanjaju budne ili nešto sasvim drugo što ćete sami doživjeti posmatrajući neka daleka mora“, kazala je Mrkić.
Marija Goranović
