Izložbu je otvorio režiser Zoran Marković Zonjo.
“Kažu da se kumstvo i otvaranje izložbe ne odbija. Pa evo, drago mi je što sam se našao Voju pri ruci da pustim u promet njegovu treću samostalnu izložbu. Možda bi za Nikšićane bilo značajnije da sam otvorio kakav šoping centar ili fabriku, ali ni ovo nije loše. Ne mora uvijek guzica biti puna da bi bilo toplo oko srca”, izjavio je Zoran Marković Zonjo za CdM.
Iz svih Vojovih djela izvire nostalgija: za mladošću, djetinjstvom, ljepotom..
“Slikarstvom se bavim od 18. godine. Deset godina sam proveo u jednom manastiru slikajući ikone i zidopis, učio od najboljeg prijatelja svakodnevno, Mikija Radulovića. Sliku započinjem mučenjem, nespavanjem, maštanjem, bježanjem od realnosti, i u životu, jer kada bih život shvatio realno, mislim da bih odmah izvršio samoubistvo”, kaže Vojo u razgovoru za CdM.
Motivi na Vojovim slikama su doživljeni pejzaži sa poezijom svega što je u prirodi kao i ono što ne postoji, a on smatra da je negdje tu, a koji su bez animacija, jer je kako sam reče, generacija Duška Dugouška i Volta Diznija.
Osim jezika stvaranja po kom se razlikuje od ostalih slikara, osnovna razlika je da on ne prodaje slike i nije moguće kupiti sliku od njega.
Što se tiče njegovog slikarskog pravca i umjetničke težnje, Vojo kaže da ne zna koji je to pravac, ali da se nada da će to reći neko nekada.
Nikčević smatra da je pored talenta potrebno da se uloži i puno rada, strpljenja kako bi se stiglo do rezultata.
“To je vrlo bitno, ogroman rad, nespavanje, psihološke krize i svašta još što ne bih preporučio nikom svom”.
Na pitanje da li se u Crnoj Gori može živjeti od umjetnosti, Nikčević kaže:
“Živim od umjetnosti, ali nemam nikakve materijalne dobiti i satisfakcije, mislim da nije moguće živjeti od umjetnosti, osim dvorskih nazovi umjetnika”.
Umjetnička scena je, dodaje on, i sada kakva je oduvijek bila, postoje i postojaće dobre stvari, sve ostalo će propasti.
Za kraj razgovora Nikčević je imao poruku za mlade likovne umjetnike koji tek započinju sa svojom umjetničkom karijerom.
“Za mlade, zavisi koliko je ko snažan, to je bitno hoćeš ili nećeš, naravno uz talenat, smatram da je nekima predodređeno da budu nešto”.
Budući planovi, neki novi projekti i izložbe?
“Nemam planove, osim da preživim ako bog da, mislim da ću raditi, poslije određenog perioda ostane nešto što ne uništim za izložbu”.
Vojo Nikčević je rođen 1977. u Nikšiću. Do sada je izlagao na više kolektivnih i dvije samostalne izložbe. Živi i radi u Nikšiću.
CdM
