Tekst letka prenosimo u cjelosti
DRAGI NAŠI NIKŠIĆANI,
Dok poniženi koračamo niz Ulicu Vitovu i dišemo vazduh zagađen strahom, čestitamo vam 18. septembar – Dan oslobođenja.
Već 25 godina oslobađaju nas od: radnika i radnih mjesta, seljaka i poljoprivrede, socijalne pravde, besplatnog školstva i zdravstva, zdravog razuma, dostojanstvenog života, kulture, solidarnosti, ideala, ljepote...
Prodaju nas zajedno s nekretninama svojim strateškim partnerima – investitorima, koji zatim trguju našim dušama.
Ubijaju u nama Ljuba Čupića svakoga dana iznova – njegov osmijeh prkosa ugažen je u neoliberalnom blatu i bačen tranzicionim ekspertima, koji cijede iz njega poslednju kap našeg dostojanstva.
Dok dostojanstveno koračamo niz Ulicu Vitovu, poručujemo im: Dosta je bilo! Dođite gladni i nepokorni, zaglušimo grad snagom svoga glasa:
URA JE OSLOBAĐANJA OD NJIHOVE SLOBODE
URA JE PRKOSA
URA JE OTPORA
URA CRVENA KAO MARSELJEZA
Radnici, gladni i poniženi, sjetite se svoje snage, čela svoga od čelika, ruku crvenih od boksita, himne svoje od plamena, URA JE CRVENA KAO MARSELJEZA. Oslobođeni od života, slavite ovaj praznik i slušajte kako cvrkuću o svojim pobjedama – nad nama, svojim građanima! Slavuji smrti sahranjuju naš grad! CRVENA JE URA!
Vi s Biroa, besposleni, što valjate kamen besmisla iz crnog dana u još crnji, ne smijete od njih prositi život! Jer plata njihova finansira smrt vašeg DOSTOJANSTVA.
NIKŠIĆANI, CRVENA JE URA, SRETNA NAM BILA!
