Tekovine nastale na trinaestojulskom ustanku i narodnooslobodilačkoj borbi predstavljaju izuzetno značajnu i trajnu vrijednost Crne Gore. To je kapital sa kojim se moderno crnogorsko društvo može predstaviti Evropi, kao civilizovano i društveno odgovorno. Potvrda toga jeste i činjenica da je upravo u Crnoj Gori podignut prvi ustanak protiv okupatora na tlu porobljene Evrope. On je po svom obimu, brojnosti i materijalnim mogućnostima tadašnjeg crnogorskog društva, predstavljao fenomen. To je bio civilizacijski odgovor jedne zemlje slobodarskog, ali i emancipovanog duha, za odbranu etičkih i kulturnih vrijednosti.
Na tim temeljima treba graditi moderno crnogorsko društvo, koje počiva na suživotu različitih vjerskih i nacionalnih zajednica. Ove karakteristike crnogorskog društva sublimirane su kroz NOP koji je po svom karakteru bio građanski. Borba crnogorskih partizana bila je, ne samo protiv okupatora, već i za povraćaj državnosti, odnosno ispravljanje velike istorijske nepravde, koja je Crnoj Gori nanijeta 1918. godine. Čojstvo i junaštvo kao simbol etičkog kodeksa bilo je mjera života i smrti.
Velika ideja nije razumljiva svima u datim istorijskim okolnostima, ali su njeni plodovi baština svih. Nažalost, dobar dio građana Crne Gore, još uvijek površno poznaje svoju prošlost, što je pogodno tlo za brojne manipulacije, paralelnu istoriju i drastičnu reviziju činjenica. U našem susjedstvu takav trend je dosta prisutan. Pod uticajem ekstremne desničarske ideologije, rehabilituju se fašistički pokreti, osvjedočeni saradnici okupatora i ratni zločinci. Najsvježiji su primjeri postavljanja spomen ploče sa ustaškim pozdravom ''Za dom spremni'' u Hrvatskoj, i rehabilitacija četničkog vojvode ratnog zločinca Nikole Kalabića u Srbiji.
Živimo u vremenu u kojem materijalne vrijednost sve više preuzimaju primat nad svim ostalim, ali postoje stvari koje se ne mogu ničim materijalnim mjeriti, pa ni onim najvrijednijim ljudskim životom. Tome svjedoče brojni primjeri herojskih žrtvovanja za slobodu iz NOB-a, od kojih je posebno upečatljiv prkosni osmjeh pred strijeljanje nikšićkog Če Gevare Ljuba Čupića. Jednom prilikom je francuski predsjednik De Gol rekao da njegova zemlja ima sve ,ali nema osmijeh Ljuba Čupića. Drugi su odavno bolje znali njegovu vrijednost, nego mi sami.
Naučne institucije, institucije kulture i mediji, moraju raditi više na afirmaciji naše istorije i kulture. Posebno objektivnom sagledavanju i prezentovanju javnosti na prijemčiv način, onih tema koje su podložne kontraverzama i mitomaniji. To je moguće samo ako izgradimo snažne naučne i kulturne institucije, koje će uspješno izbjeći zamke dnevnog politikanstva. Suočavanje sa prošlošću je civilizacijska potreba i jedna od dimenzija ''kulture sjećanja'', kako se i kod nas u budućnosti ne bi desilo indoktriniranje istorije, prekrajanje i relativiziranje činjenica, shodno potrebi određenih ideologija i politika.
Pojedini “naučniciˇ”, željni novih raskola i sukoba, pod maskom antikomunizma, na perfidan način opravdavaju kolaboraciju i prećutno amnestiraju saradnju sa fašizmom. Nezavisna, emancipovana, građanska Crna Gora, nikada ne smije ugroziti tekovine narodnooslobodilačke borbe crnogorskih partizana. Ne samo zbog broja žrtava, narodnih heroja i ratnih generala, koji je bio procentualno najveći u Jugoslaviji, u odnosu na udio stanovništva Crne Gore u njoj, već bi time dovela u pitanju građanski koncept društva, antifašističku vertikalu, a samim tim i sopstveno postojanje.
