Predsjednik UBNOR-a, Slobodan Bato Mirjačić, podsjetio je da je cijela porodica Andrije Magovčevića, supruga Milica, sinovi Nikola, Radomir i Mitar, kćerka Stana i snaha Jelica, stupila u narodnooslobodilački pokret i da su samo on, kćerka i snaha dočekali kraj rata.
"Braća Nikola i Radomir, predratni skojevci, učestvovali su u napadu na karabinjersku stanicu na Bogetićima 14. jula 1941. godine koja je uspješno razorena. Bili su članovi pripremne oružane grupe u selu Cerovu. Sjutradan, 15. jula, ova oružana grupa napala je italijansku kolonu na Pandurici i oba brata su zajedno ‘pokošena’, u istom trenu. Oni su bili prve žrtve pješivačkih ustanika i nikšićkog kraja", kazao je Mirjačić.
Radomir je tek postao punoljetan, dok je Nikola imao 29 godina kada je poginuo.
Najstariji brat Mitar, španski dobrovoljac koji je u maju 1942. godine dobio sina Radomana, poginuo je u februaru 1943. kao intendant Drugog bataljona.
Majka Milica je nakon pogibije trojice sinova suprugu kazala: "Slušaj Andrija, ja ti se nikada više neću vratiti u Crnu Goru. Naći će se i za mene zrno. Idem ja mojoj đeci".
Tako je i bilo. Poginula je u aprilu 1943. u borbi kod Nevesinja.
Andrija, koji je bio učesnik i balkanskih i Prvog svjetskog rata, nosilac je "Partizanske spomenice 1941", kao i kćerka Stana.
Doživio je duboku starost i umro je u 104.godini.
Polaganju vijenca prisustvovao je i Mitrov sin Radoman, kao i njegov sin, koji nosi djedovo ime i koji se zahvalio u ime porodice Magovčević.
Radoman, koji pored Mitra ima još dva sina, Miodraga i Milana, najmlađi je ranjenik čuvene bitke na Sutjesci – imao je svega 13 mjeseci kada su ga pogodila dva gelera.
"Crna Gora ima puno datuma koje ne smije zaboraviti. Zadatak SUBNORA je da te spomenike i datume čuva i podsjeća mlade generacije na viševjekovne muke i patnje koje je stoički podnosio crnogorski narod čuvajući svoju slobodu i državu", poručio je Mirjačić.
Program je vodio Aleksandar Nikčević koji je pročitao pismo dr Zore Ilić Obradović koje je, neposredno pred strijeljanje u septembru 1944.godine, uputila kćerci Ljolji, kao i pjesmu Mirka Banjevića "Majka na Bitovnji", posvećenu Mari Radulović, iz pješivačkog sela Milojevići, koja je u ratu izgubila sva četiri sina, Veljka, Radomana, Milorada i Ćetka.
Izvor: vijesti.me
