„Pored navedenog Zakona i drugi zakoni sadrže odredbe kojima se štite potrošači. Potrošač, prije svega, treba da zna da ima pravo da podnese prigovor trgovcu kod kojeg je kupio proizvod u slučaju nesaobraznosti proizvoda ugovoru, u vezi sa datom garancijom, na račun za kupljeni proizvod i iz drugih sličnih razloga“, pojasnila je Đurđić u intervjuu za PR Centar, povodom 15. marta Svjetskog dana prava potrošača.
Kada je u pitanju nesaobraznost proizvoda, prigovor trgovcu može da podnese u roku od dvije godine od dana prelaska rizika na potrošača „u vezi sa datom garancijom, u roku iz garantnog lista, na račun odmah, a najkasnije u roku od osam dana od dana plaćanja, a za usluge od javnog interesa u roku od 15 dana od dana prijema računa“.
„Ako isporučena roba nije saobrazna ugovoru, potrošač ima pravo da zahtijeva od trgovca da se nesaobraznost otkloni bez naknade, opravkom ili zamjenom, odnosno da zahtijeva odgovarajuće umanjenje cijene ili da raskine ugovor uz povraćaj plaćenog iznosa“, istakla je Đurđić.
Tržišna inspekcija je, kako je rekla, u toku prošle godine primila preko 1.220 raznih inicijativa građana u cilju zaštite ili interesovanja za ostvarivanje pojedinih njihovih prava.
“Kada su u pitanju potrošači i njihova potrošačka prava, Tržišna inspekcija je u toku prošle godine primila 659 zahtjeva za zaštitu prava potrošača”, navela je Đurđić.
Pritužbe potrošača se, kako je kazala, najviše odnose na cijene (kršenje propisa koji su vezani za isticanje cijena, kod plaćanja proizvoda, jer je jedna cijena istaknuta na proizvodu, a druga na kasi, nepropisano isticanje cijena kod potrošačkih pogodnosti).
„Kada su u pitanju cijene proizvoda, Tržišna inspekcija postupala je u preko 180 zahtjeva za zaštitu prava potrošača. Potrošači su podnijeli i 174 zahtjeva za zaštitu prava, u kojima su građani prijavljivali nedostatak na kupljenoj robi. Takođe, dosta prigovora bilo je vezano za nedostatak pružanja različitih usluga i to u preko 150 slučajeva. Potrošači su tražili ostvarivanje prava iz garancije u 53 slučaja“, navela je Đurđić.
Ostale pritužbe građana su se, kako je rekla, odnosile na to da kod trgovaca ne mogu da kupe robu u tačnoj količini i mjeri, da kad su već platili proizvod ne mogu da ga dobiju u roku koji je naznačen za isporuku, da kod tehničke robe, trgovac nije isporučio robu sa neophodnom pratećom dokumentacijom.
„Bilo je i pritužbi da im se sitni apoeni ne vraćaju, odnosno da se proizvod ne naplaćuje tačno koliko košta i tražili su zaštitu u tom pravcu”, istakla je Đurđić.
Ona je kazala da su u 69 odsto slučajeva zahtjevi riješeni u korist potrošača, na način da im je vraćen novac koji su dali za proizvod, izvršena zamjena za novi proizvod, ili im je omogućena kupovina robe po tačno utvrđenoj cijeni, ili u tačnoj količini.
„Ispoštovala se i odredba da im se isporuči već plaćena roba u roku koji su tražili. U 24 slučaja, potrošači su odustali u toku vođenja inspekcijskog nadzora”, kazala je Đurđić.
Kada potrošač ima problem u vezi sa kupovinom proizvoda ili pruženom uslugom, neophodno je, kako je ukazala, da se odmah obrati trgovcu, kod kojeg je kupio robu ili pružaocu usluga, podnošenjem prigovora.
“Znači, prvo se obraća trgovcu, odnosu pružaocu usluga. Ako ne uspije problem da riješi sa trgovcem ili pružaocem usluga, onda se obraća nadležnom inspekcijskom organu podnošenjem zahtjeva za zaštitu njegovih prava. On to može da uradi ako mu trgovac, odnosno pružalac usluga u roku od osam dana ne odgovori po podnešenom prigovoru, ili kada njegov zahtjev bude u potpunosti odbijen od strane trgovaca. Onda se on obraća zahtjevom za zaštitu prava nadležnim inspekcijskim organima”, rekla je Đurđić.
Sada je Zakonom o zaštiti potrošača, kako je kazala, propisana i novina koja daje mogućnost organu za inspekcijski nadzor da, u slučaju da ne može utvrditi povredu prava koja se odnosi na saobraznost proizvoda, garanciju ili štetu na proizvodu datom na popravku „povredu tih prava može dokazivati vještačenjem nadležnih stručnih institucija ili angažovanjem ovlašćenog sudskog vještaka“.
Ona je pojasnila i da potrošači zaštitu mogu da traže u vansudskom i sudskom postupku.
„Pri Privrednoj komori Crne Gore, imamo formiran Odbor za vansudsko rješavanje sporova. Novina u Zakonu je i u dijelu uvođenja Tijela za vansudsko rješavanje potrošačkih sporova, koje može da se osnuje kao pravno lice, ili bez svojstva pravnog lica ukoliko djeluje u sastavu trgovca“, objasnila je Đurđić.
Kada su u pitanju potrebni kadrovski kapaciteti, istakla je da inspektora nikad nije dosta da odgovore na sve zahtjeve iz nadležnosti inspekcije.
„Prije svega iz razloga što se donošenjem novih propisa šire i nadležnosti postupanja ove inspekcije. Sve je više subjekta pod nadzorom. Za pojedine oblasti nadzora neophodan je kadar sa određenim specijalističkim znanjima. Ali i pored prisutnih poteškoća smatram da se dobrom organizacijom, stalnom obukom postojećeg kadra, preuzimanjem dobre evropske prakse u primjeni propisa iz oblasti zaštite potrošača, može na kvalitetan način odgovoriti svim izazovima“, rekla je Đurđić.
Mnogo toga je, kako smatra, i na samom potrošaču, koji mora da bude dobro edukovan i informisan, a pored toga uporan i da zna kome treba da se obrati da bi ostvario svoja prava.
„Zajedno sa ostalim nosiocima zaštite potrošača možemo doprinijeti da zaštitu prava ostvarimo u punom kapacitetu, kako je propisano Zakonom”, kazala je Đurđić.
izvor: RTCG
