Crna Gora je godinama u evropskom, ali i svjetskom vrhu po broju samoubistava u odnosu na broj stanovnika. Samo u prošloj godini, do decembra, Crna Gora je ostala bez 107 ljudi. Cifre koje nas ne smiju ostaviti ravnodušnim godinama bivaju samo veće, a kada se godine zbroje, u posljednjih pet, više od 500 naših sugrađana se odlučilo da oduzme sebi život. Paradoksalno, ali osobama sa suicidnim mislima praznici ne donose radost i sreću.
„Pred praznike i tokom praznika naročito imamo povećan broj suicida, zbog loše socio-ekonomske situacije, zato što se osobe osjećaju usamljeno, pogotovo osobe koje su same, koje nemaju partnera, porodicu“, kaže psihijatrica Branka Purlija.
Zabrinjava,kaže Purlija, što je suicid treći uzrok smrnosti kod mladih, do 35 godina. A osim osjećaja usamljenosti i izopštenosti iz društva visoko na ljestvici razloga da podignu ruku na sebe je nedostatak novca, ali i perspektiva u društvu u kojem žive, kažu sociolozi.
„Neke uporedne studije u zemljama regiona su pokazale da i ekonomski položaj u društvu ljudi, bezperspektivnost, ekonomski razvoj, velika stopa nezaposlenosti...da sve to može uticati na poremećaj ličnosti i mentalne probleme koji se na kraju zavše tim radikalnim činom“, ističe sociolog Andrija Đukanović.
Kada su u pitanju psihijatrijska stanja depresija je najčešći uzrok samobistva u našoj zemlji, kaže Purlija, a slijedi poremaćaj ličnosti, bolesti zavisnosti i šizofrenija. No, osim psihijatara i drugi ljekari mogu uticati na prevenciju.
„Ono što je bitno naglasiti je da je svaka osoba mjesec dana prije realizovanja suicida obišla izabranog ljekara ili bilo koje specijalnosti, pri tome nije govorila ni o suicidu ni o depresiji. Zato je jako bitno da ljekar pita pacijenta da li ste tužni, da li ste imali ružne misli“, kaže psihijatrica.
Uprkos višegodišnjim alarmantnim podacima Crna Gora i dalje nema SOS liniju putem koje bi osobe sa suicidnim mislima mogle dobiti savjet ili pomoć stručnog lica.
„Čini mi se da se iz godine u godinu samo konstatuje da ta pojava raste i da je povećan broj slučajeva, a da se u međuvremenu ništa ne radi da bi se taj broj slučajeva snizio, tako da mislim da bi se institucije koje se bave menatlnim zdravljem trebalo malo više da se angažuju“, kaže sociolog Đukanović.
Suicidu, obično prethode promjene u ponašanju.
„Obično su to tužne osobe.. obično vidite da su se povukle, imaju promjene u ponašanju i tada ih treba upitati, razgovarati sa njima“, savjetuje Purlija.
Dokčekamo SOS liniju i nacionalnu strategiju za borbu protiv suicida da bi cifre bile manje obratimo pažnju na svoje najbliže, ali i ljude izokruženja. Nekad su samo razgovor i topla riječ dovoljni da ostanu među nama.
