Stihovima Lazara Šćekića portal Onogošt u saradnji sa JU „Zahumlje“ nastavlja da predstavlja mlade pjesnike Književnog kluba „Poenta poetika“.
Sa ovim talentovanim dvadesetogodišnjakom razgovarali smo o porijeklu njegove ljubavi – poezije, pjesničkim susretima, prvoj knjizi...
Kako je zapravo došlo do toga da se zainteresuješ za poeziju i da počneš da pišeš?
Kao dijete sam dosta čitao, počevši sa naučnom fantastikom, kasnije nastavio sa ruskim klasicima i „našom“ književnošću, da bih se napokon u srednjoj školi udubio u poeziju simbolizma i neosimbolizma. Tu je započeo moj pjesnički put, imitirajući motive i teme zastupljene u poeziji Šarla Bodlera, Edgara Alana Poa i Vladislava Petkovića-Disa, da bih kasnije počeo polako graditi sopstveni stil u poeziji i prozi, u velikoj mjeri pod uticajem Branka Miljkovića i Borislava Pekića.
Kako vidiš mladu poetsku scenu u Nikšiću danas?
U jednom vremenskom periodu kompletna kulturna scena u Nikšiću je bila na nezavidnom nivou, da bi kasnije doživjela procvat uspostavljanjem Programa podrške razvoju kulture. Danas imamo desetine mladih stvaralaca okupljenih oko Književnog kluba „Poenta poetika“, koji se aktivno bave pisanjem poezije i proze i koji su učestvovali u velikom broju književnih večeri organizovanih u cijeloj Crnoj Gori.
Mislim da je dužnost svih nas da se ne zadovoljavamo onim što smo već postigli u poeziji ili prozi, već da eksperimentišemo sa formama, stilovima i idejama dok ne pronađemo ono što nam najviše „leži“ kako bismo postali prepoznatljivi i široj publici po nečemu originalnom.
Šta ti je donijelo članstvo u Književnom klubu "Poenta poetika" - JU "Zahumlje"?
Članstvo u Književnom klubu „Poenta poetika“ – JU „Zahumlje“ mi je najviše pomoglo na samom početku „pjesničke karijere“, jer je to period kad je najviše potrebno pogurati autora da nastavi da se bavi poezijom, a ostatak je na samom autoru. Moji stihovi su prvi put objavljeni u zborniku „Mozaik“ u kojem su zastupljeni članovi Književnog kluba "Poenta poetika", a to je, uz veliki broj književnih večeri organizovanih od strane kluba, svakako dalo vjetar u leđa razvoju moje poezije. Takođe, zahvaljujući klubu i druženjima u „Zahumlju“, upoznao sam pjesnike čiju poeziju rado čitam i koji su u određenoj mjeri uticali na moju poeziju.
Da li pjesnički susreti i konkursi pomažu mladim autorima da se afirmišu?
Konkursi i pjesnički susreti igraju veliku ulogu u afirmaciji mladih autora, posebno na samom početku stvaranja. Nagrade na konkursima, pohvale publike i drugih pjesnika daju veliko samopouzdanje svim autorima, što često zna da bude mač sa dvije oštrice i da se odrazi na njihovu poeziju, zato često ostavljam poeziji prostora za „disanje“ privremeno se povlačeći sa poetske scene.
Da li je u planu objavljivanje prve knjige poezije?
Mislim da je poezija nešto što ne treba forsirati i da treba dopustiti pjesmama da se okupe oko zajedničkih motiva, a onda razmišljati o knjizi, a ona će svakako doći kad poezija bude spremna za nju.
Razgovarao Goran Radojičić
