Iako bi mnogi pomislili da su seoske škole usljed tako malog broja učenika tihe i puste, prilikom naše posjete nije nedostajalo buke i graje, ali ni pravih, iskrenih dječjih osmjeha i dogodovština, obogaćenih vaspitanjem i bliskošću svih koji tu svakodnevno borave.
Baš kao takve je svoje učenike opisao i profesor fizičkog vaspitanja Rajko Biberdžić.
„Djeca nijesu iskvarena, lukava, oni su djeca iz seoskih familija, tako da atmosferu iz kuće prenose u školu i to se baš osjeti. Generalno se razlikuju od gradske djece. Nema špijanja kao što je karakteristično za veće sredine“, zadovoljno ističe on.
A djeca su, kaže, uglavnom veoma posvećena školi i učenju, pa njihovi rezultati ne izostaju.
„Njih je mali broj po odjeljenjima i nastavnici su vrlo odgovorni i rade mnogo sa njima. Najbolji pokazatelj odgovornosti i rada sa njima je ono što pokažu u srednjoj školi. Većina ih ode u Bileću i po priči direktorice iz bilećke gimnazije, oni se „grabe“ za djecu sa Vraćenovića. Veliki procenat njih kasnije ode na fakultet i završi ga. Znači, za srednje obrazovanje najčešće idu u Bileću, pa se na fakultete vraćaju u Crnu Goru“, objašnjava Biberdžić dodajući da škola radi isključivo u prvoj smjeni, te su svi istovremeno na nastavi.
Uprkos tome, baš iz njegovog predmeta nekad je teško organizovati nastavu sa samo toliko učenika.
„Specifično za seoske škole je što je mali broj đaka u odjeljenjima, tako da smo ponekad prinuđeni da vršimo neke kombinacije na časovima fizičkog vaspitanja jer je nemoguće raditi sa jednim učenikom. I iz fizičkog su dobri, ali nemaju prostora, nemaju gdje da treniraju i sa te strane su hendikepirani. Zato se mi trudimo da ovo, barem dok su u školi, nauče elementarno iz sportova, plesova, ja ih forsiram plesove da znaju jer zaista nemaju gdje da nauče“, dodaje profesor.
Ipak, te sitne nedostatke, kako kaže učenica osmog razreda, Nikolina Pejović, nadoknadi dobro druženje i prava prijateljstva.
„Ovdje je veoma lijepo. Prvi razred sam završila u Petrovićima, ali ovdje je puno ljepše, ima više đaka, interesantnije je. Društvo je odlično, svi su veoma druželjubivi, provodimo vrijeme zajedno, ima puno ekskurzija i izleta. U zadnje dvije godine posjetili smo Manastir Ostrog, Delta City, kad se završila školska godina išli smo na primorje, Bijelu, Bečiće i tu ostanemo više dana“, opisuje nam ona kako im protiču dani.
Nikolina je jedna od onih malobrojnih koji odluče da srednje obrazovanje nastave u Nikšiću.
„Nakon što završim deveti razred planirala sam da sa sestrom idem u Nikšić, u turističku školu. Dosta drugara će otići u Bileću, ali ja sam iz drugog sela, iz Petrovića, imam više rodbine u Nikšiću i tamo ću da boravim“, kazala nam je ona.
Škola njeguje saradnju sa lokalnom zajednicom i ostalim školama sa teritorije naše opštine, a neizostavno je i obilježavanje značajnih međunarodnih datuma.
Prema riječima direktora Nikole Rakojevića, uslovi za sticanje znanja u klupama ove škole su veoma zadovoljavajući.
"Imamo veoma dobre uslove za rad i praktično sva sredstva koja su neophodna za nesmetano funkcionisanje nastave. Za đake koji žive u udaljenim mjestima i nastavnike je obezbijeđen i kombi, tako da naša škola funkcioniše veoma dobro", istakao je on.
