Zvuci tišine u ovoj zbirci imaju svoju rezonantnu vrijednost, gdje istančan sluh mlade pjesnikinje hvata zvučne talase, objašnjava pjesnikinja i recezent zbirke, Ana Pejović.
Prema njenim riječima, pored motiva tišine, dominantni konstrukcioni element ove zbirke je motiv ljubavi.
„Ljubav kao „vrhovno dobro“ predstvalja stanje potpune predaje voljenoj osobi bez obzira na njegov imaginarni lik, na njegovo osjećanje koje je kroz poetski diskurs cijele zbirke obavijeno velom tajne. Nama samima koji postajemo dio njenog umjetničkog svijeta ostaje da prosuđujemo, nagađamo da li su on i ona još uvijek vezani istim hronotopom ljubavi. Ovu upitanost pjesnički subjekat dodatno aktivira upotrebom velikog broja retoričkih pitanja, koji poeziju Backović čine posebnom“, kazala je Pejović.
Magistar književnih nauka, Miluša Bakrač govorila je o zvukovima koji se javljaju iz tišine. Ona objašnjava da mlada pjesnikinja tišinu gradi zvukom ljubavi i sjete zbog odustva voljenog bića za kojim žudnja raste i odliježe u zvuku tišine.
„Spoznajemo ljubav koja je zaštitnička, sama sebi dovoljna i sveprisutna, ljubav koja robuje a koja bi da zarobi. Lirski subjekat stavlja emocije ispred razuma, posmatrajući svijet očima djeteta bojeći ga čistotom duše, ali i vraćajući ljudsko biće na svjesnost da za sve odluke u životu čovjek sam odgovara“, izjavila je Bakrač, koja je posebnu pažnju skrenula na motiv rodoljublja u poetskoj jedinici „Nikšićke noći“, gdje citatno uvodi lipe i Miladina Šobića.
Za pjesnikinju, Milku Nikolić ovo je zbirka o ljubavi, mladalačkim snovima i emotivnim sanjarenjima.
„Pjesnikinja čuva svoga voljenog. Njena ljubav dodiruje nebo, njena ljubav je samo njena. Pjesme su spontane, sentimentalne, sa puno ljubavnog žara i gorčine. Pjesnikinja iskreno govori o čekanjima, nadanjima o svojoj ljubavi, ljubavnoj čežnji. Poezija je protkana lirikom, rimom i ljepotom kakva samo mladost može da bude“, izjavila je Nikolić.
Veče je ujedno bilo humanitarnog karaktera. Publika je imala priliku da kupi knjigu po cijeni koju sami odrede, a sva novčana sredstva od prodaje zbirke namjenjena su Udruženju paraplegičara Nikšić.
Publika je imala prilu da čuje samo neke od 54 pjesme koje su se našli u zbirci. „Rob emocija“, „Tražim opravdanje“, „Još jedan krug“ u izvođenju pjesnikinje Ane Pejović, kao i same autorke. Muzička pratnja bio je Dado Petković.
Marija Goranović
Nikšićke noći
Zagrli me...
Nikšićke su noći hladne
Nije mraz sve što steže
Dodiri su ruke gladne.
Zvjezdani se prah sa nama stapa
mjesečina po prozoru pipa
zagrli me dok duša se sklapa
i snovima širi miris mojih lipa.
Nek’ nada mnom bdiju misli tvoje
i noćima usne kradu
šapni na uvo najljepše riječi
uz bilo koju Šobičevu baladu.
