Pitanje je kakva se poruka šalje na platformama čiji su korisnici u velikom broju djeca. Na drugoj strani, sve je više kockara među mladima, a veća dostupnost klađenja otežava pojedincima da prestanu sa kockanjem. Da bi trebalo uvesti neke restrikcije na ovakav vid reklama, saglasni su brojni psiholozi i roditelji.
Iz Uprave za igre na sreću su kazali da je reklamiranje kladionica, kockarnica, automat klubova i usluga onlajn klađenja putem društvenih mreža učestalo usljed lake dostupnosti društvenih mreža širokom krugu korisnika.
"Klađenje putem interneta je model priređivanja igara na sreću koji je u ekspanziji kako kod nas tako i u svijetu. Većina priređivača reklamiranje igara na sreću vrši na način da u reklamnog dijelu dodaje napomenu ’’Zabranjeno klađenje licima mlađim od 18 godina’’. Propisi iz oblasti igara na sreću ne sadrže odredbe koje se direktno odnose na reklamiranje igara na sreću pa shodno tome Uprava za igre na sreću nema nadležnosti u tom dijelu", ističu iz Uprave.
Naglasili su da nije dozvoljeno reklamirati igre na sreću na način da podstiču maloljetnike na klađenje.
"Napominjemo da je u Crnoj Gori zabranjeno klađenje licima mlađim od 18 godina. Shodno tome, nije dozvoljeno reklamirati igre na sreću na način da podstiču maloljetnike na klađenje", istakli su iz Uprave za igre na sreću.
Psihološkinja Adriana Pejaković kazala je da poznate ličnosti samim promovisanjem kladionica šalju poruku mladima da je kockanje u redu.
"Bez osnovnog znanja o štetnosti ekscesivnog kockanja posebno za mlade, bez edukacije i zakonske zaštite mladi su izloženi opasnosti", istakla je Pejaković u razgovoru za Portal RTCG.
Naglasila je da je potrebno da mladi uzore nalaze u oblastima koje promovišu zdravlje, nauku, intelekt sport, a ne laku zaradu koja lako može preći u tešku muku i borbu za sopstveno mentalno zdravlje.
"Kockanje je česti vid zabave kod nas, a nažalost previđa se da može biti i bolest zavisnosti. Vrlo često zaboravljamo da učestalo kockanje, bilo uživo ili online može poprimiti velike razmjere i ozbiljno narušiti kvalitet života pojedinca", upozorava Pejaković.
Kaže da su mladi putem medija, reklama i interneta izloženi kockanju, a da istraživanja pokazuju da su u najvećoj opasnosti mladi od 16 do 24 godine iako kockaju i stariji.
Naglašava da bi trebalo zabraniti pristup mjestima gdje se na bilo koji način kocka do uzrasta od 21 godinu, a online kockanje ograničiti i limitirati.
"Mladima su potrebni pozitivni uzori, znanje o rizicima, kao i posljedicama za mentalno zdravlje pa je edukacija o ovom problemu neophodna", poručuje Pejaković.
Upozorava da bilo da se kockamo iz zabave, želje za lakom zaradom, želje da pobjegnemo od nekih problema ili iz drugog razloga, ta zabava lako može da preraste u bolest zavisnosti.
Upravo zbog toga je problem što mnogi mladi kockaju i što su kockarnice često u blizini škola i drugih obrazovnih ustanova i često su veoma vidljive. Ekscesivno kockanje je, ističe Pejaković, bolest zavisnosti koja je progresivna i eskalira vremenom.
"Kao i svaka bolest zavisnosti, na početku je tiha, neprimjetna.. Osoba ne uviđa da kocka sve više, da troši sve veće sume novca, da počinje da zanemaruje posao i porodicu, da laže o tome koliko novca troši na kockanje, problemi se gomilaju", objašnjava psihološkinja.
Kockanje povezano sa većom stopom depresije i pokušaja samoubistava
Pejaković napominje da je kockanje kao bolest zavisnosti povezano sa većom stopom depresije, hronične anksioznosti i pokušaja samoubistva.
"Sve ovo su važni činioci koji govore o ozbiljnosti ovog problema i tome da laka dostupnost klađenja i kockanja koja nije zakonski uređena zapravo podstiče i olakšava ulazak u problem kako mladima tako i starijima", kazala je ona.
Ističe da kockanje ne samo da obećava instant nagradu već i omogućava da zaboravimo na probleme i fokusiramo se na mogući dobitak.
"Mnogi mladi opisuju odnos prema kockanju kao "isključivanje od svega što ih brine i fokusiranje na igru". Ipak, istraživanja pokazuju da na duže staze kockanje dovodi do veće depresivnosti i daljih problema sa mentalnim zdravljem", poručuje psihološkinja.
Kockarnice potrebno učiniti manje dostupne djeci
Na pitanje kako da se kockanje učini manje dostupno djeci iz Uprave za igre na sreću su nam kazali da je potrebno povećati intezitet inspekcijskog nadzora u objektima za klađenje u blizini obrazovnih ustanova, uvesti veće udaljenosti objekata za klađenje od obrazovnih ustanova i onemogućiti uplate sredstava za online klađenje na trafikama, benzinskim pumpama i slično.
Istakli su da bi od koristi bilo i registrovanje naloga za online klađenje uz obavezno unošenje podataka iz ličnih isprava (što je već i predloženo i ušlo je u skupštinsku proceduru).
Kazali su da po podacima koji su poznati Upravi i tiču se inspekcijskog nadzora priređivača igara na sreću, najmanji je broj novčanih kazni i izdatih prekršajnih naloga zbog nepoštovanja zabrane klađenja za maloljetnike.
Pejaković ističe da kockarnice ne bi trebalo da budu toliko vidljive i upadljive kao što je sada slučaj.
"Trebalo bi da budu udaljene od obrazovnih institucija, valjalo bi zabraniti reklamiranje kockanja na televiziji i uopšte podići svijest o ovom problemu kod nas koji se i ne smatra problemom jer je socijalno prihvaćeno da se veliki broj ljudi kladi, kocka i živi na taj način", kazala je ona.
Adolescenti, kako kaže, sa kockanjem počinju na nagovor vršnjaka, iz dosade, uzbuđenja ili želje da pobjegnu od nekog problema.
"Često mladi koji se kockaju već imaju i nekog starijeg u porodici ko kocka pa je učenje prema modelu i ovdje prisutno", kazala je Pejaković.
Objašnjava da mladi koju uđu u problem sa kockom često počnu da se ponašaju drugačije, lažu o potrošenim sumama novca, zanemaruju obaveze, ulaze u sumnjiva društva, mogu sebe dovesti u opasnost, često su zabrinuti i razdražljivi.
"Naš mozak je dizajniran da luči velike količine dopamina-neurotransmitera u mozgu, koji se naziva i hormon sreće a koji se luči kada osvojimo neku nagradu. Kockanje uvjek obećava nagradu pa mozak stalno traži još i više ovog uzbuđenja. Dakle, postoji i biološka osnova zašto je tako lako ući u ovaj problem", istakla je Pejaković.
Određene grupe mladih su, kako kaže, ipak podložnije od ostalih.
"Mladi koji dolaze iz disfunkcionalnih porodica; koji su nižeg socioekonomskog statusa; koji imaju određene izazove sa mentalnim zdravljem kao što je depresija ili koji su neprihvaćeni u društvu, u većem su riziku da imaju problema sa kockom", poručuje Pejaković.
Pejaković zaključuje da je edukacija i zakonska rješenja neophodna kada je ovaj problem u pitanju. Dodaje da usmjerenost na rad, postignuća i pozitivne uzore pomaže mladima da se ne osvrću na kulturu lake zarade, površnost, sumnjive uzore i antivrijednosti.
Poručuje da je važno da budemo tu za mlade i sve one za koje sumnjamo da imaju problem, jer kockanje je na početku igra, a na kraju - siguran gubitak.
