„Snosimo li svi odgovornost za to da su uslovi studiranja danas mnogo lošiji nego prije 20-30 godina kada smo i sami bili studenti? Pa se pitamo, zašto našu zemlju napušta najnapredniji sloj društva. Da im neće biti svijetla budućnost, znaju studenti i sada, kada se susretnu sa kvalitetom studentskog smještaja u studentskim domovima“, navodi Saveljić.
Ona navodi da ako „država nije u stanju da stvori osnovne pristojne uslove za smještaj i učenje studenata, kako onda očekivati da će se pobrinuti za njih i poslije završetka studija.“
„Da ne govorimo šta čeka naše studente po završetku studija, kako da dođu do posla u svojoj struci, da li će sa svojom diplomom moći da obezbijede osnovne egzistencijalne uslove za život, da li će moći obezbjediti krov nad glavom bez finansijske pomoći roditelja i slično“, kaže Saveljić.
Ona se pita i da li bi fukcioneri iz Javnih ustanova studentskih domova ili iz Ministarstva prosvjete ovako smjestili svoju djecu?
„Gdje studiraju njihova djeca? Koliko koštaju njihove studije? Kakav je njihov smještaj? Pošto se Javne ustanove finansiraju iz budžetskih sredstava i to od novca svih građana Crne Gore, za očekivati je da se taj novac namjenski upotrijebi, kako bi se stvorili normalni uslovi za učenje i boravak studenata, ali ni taj minimum nije ispoštovan“, ističe Saveljić.
Ona zaključuje da na osnovu ovakvog odnosa prema studentima, nije iznenađujuće, što će sjutra svoje mjesto pod suncem tražiti ispod tuđeg neba.
