Pamti Dobrislav Bajović kako je prije 14 ostao zaglavljen u sniježnoj mećavi na planini Vojnik. I pamti kako ga je Gorska služba spašavanja izvukla iz nevolje.
"U rano jutro kad smo počeli da se spuštamo niz padine vojnika vidjeli smo helikopter. Pošto nije mogao da se spusti na adekvatno mjesto spustio nam je ljestve in a tim ljestvama smo se popeli u helikopter", prisjeća se Bajović.
I tako već šest decenija. Po kiši, snijegu, na nepristupačnom terenu, planinama, pećinama i šumama, Gorska služba spašavanja pritiče u pomoć ljudima koji su zapali u nevolju. I sve na principima humanosti i volonterizma.
"To je nešto što nijesmo mijenjali. Sve drugo smo mijenjali, i tehniku spašavanja, sve je to napredovalo, i opremu, ali to je nešto ostalo. To je možda i jedna crta koja i privlači te ljude da to rade", ptiča načelnik Gorske službe spašavanja Željko Loncović.
Da bi dobili priliku da postanete njihov član i pružite ruku spasa čovjeku u nevolji potrebno je prođete rigoroznu obuku.
"I što je ta obuka rigoroznija, to se smanjuje upravo ta mogućnost povrjeđivanja spasilaca io soba koje spašavamo", priča Loncović.
Mlađi, baš kao i stariji spasioci, ulaze sa istim elanom, osjećajem i željom da se budu na plemenitom zadatku.
"Za samo čudo, za mene prvo, da veliki broj mladih ljudi ulazi u ovu priču, spremno je da se žrtvuje, da prođe tu obuku, koja nije ni malo jednostavna i da po završetku te obuke polaže za gorskog spasioca, dobije to zvanje i nastavi sa radom", kazao je Loncović.
A Dobrislav, nikada neće zaboraviti odnos spasilaca u akciji i osjećaj kada je izvučen na sigurno.
"Mogu reći da je bio neki lagodan osjećaj da smo na sigurnom i GSS je tu veoma adekvatno i profesionalno odgovorila zadatku, tako da smo faktički spašeni", priča Bojović.
O kakvim profesionalcima je riječ govori činjenica da se u šezdeset godina GSS-a ni jedan od spasilaca nije povrijedio tokom akcije. Ljudi velikog srca, humanisti do sada su spasili preko 2.000 života.
