Kako nam priča Sonja, na konkurs je pristiglo 1.650 pjesama od 550 autora sa prostora bivše Jugoslavije, te iz Bugarske, Austrije, Kanade, Izraela i Italije.
Takmičari su podijeljeni u tri kategorije - zreli pjesnici ljubavnog pjesništva, mlade nade ljubavne poezije - kategorija u kojoj je mlada Nikšićanka ponijela nagradu i svici ljubavne poezije.
"Tema konkursa je bila "Bez ljubavi tvoje", a uslov je bio da se posalju tri ljubavne pjesme.Na konkurs je bilo potrebno poslati tri pjesme. Poslala sam pjesmu "Bez ljubavi tvoje" koja je dobila ime po temi konkursa, pjesmu kroz koju sam pokušala da objasnim da nijesu potrebne ruke da bismo nekoga zagrlili "Tišinom te grlim" i pjesmu koja je i nagrađena "Vatromet nedostajanja"", objašnjava nam ona i dodaje da pjesma koja je nagrađena nije pisana za potrebe konkursa.
Nastala je, kaže, prošle godine u ovo doba, kad nije ni slutila da će joj donijeti jedno ovako značajno priznanje.
"Desio se taj trenutak koji sam nazvala "Vatrometom nedostajanja" i stihovi su se nizali. Kroz ovu pjesmu duša progovara, srce priča. Ovo je zapravo jedna čista emocija, koja je plesala mojim bićem, pretočena u riječi. Ovo je nagrada za poeziju srca. Uvijek kažem da oči progovore, znali bismo koliko toga smo riječima prećutali. Kroz ovu pjesmu progovara i ono o čemu pogled ćuti", dočarava nam mlada poeta.
S obzirom na to da se ovaj konkurs tradicionalno održava i da je i prošle godine ponijela jednu od nagrada, ove godine, kako ističe, nagradu nije očekivala.
"Ipak, nije mala stvar znati da ste nagrađeni među 550 autora iz različitih država. Naravno da sam ponosna i srećna i naravno da je ovo priznanje veliki podstrek za dalje. Pero neću odlagati, pa vidjećemo do kojih visina me sopstvena riječ može vinuti", sigurna je Sonja dodajući da uvijek s ponosom ističe da je Nikšićanka i da dolazi iz Crne Gore, stoga smatra da je ovo nagrada za svoj grad, državu i voljeni dom.
"Zahvalila bih književnom klubu "Poenta poetika" i predsjedniku kluba gospodinu Goranu Radojičiću jer uživam bezrezervnu podršku od prvog dana, a to, vjerujte mi, mnogo znači. Naročito je značilo na početku mog puta kad još nijesam bila poznata čitalačkoj publici, a klub mi je donio priliku da se afirmišem i budem dio prestižnih pjesničkih manifestacija kako u zemlji, tako i u regionu. Uvijek su oni bili ti koji su insistirali na takmičenjima, čak i onda kad sam bila sumnjičava i svaki put kad bih dobila nagradu shvatila sam da su bili u pravu. Stoga, njihova mišljenja usvajam, savjete pažljivo slušam i prihvatam i trudim se da u svakom trenutku budem najbolja verzija sebe", kaže ova pjesnikinja dodajući da su za uspjeh zaslužni i porodica i prijatelji, te da svaki njen uspjeh prihvataju kao svoj.
Sonja, kako dodaje za kraj, priželjkuje da uskoro objavi i prvu zbirku pjesama "Vodim te u nezaborav" u kojoj je, kako objašnjava, prećutana istina da svi mi različiti u jednom smo isti, pred licem ljubavi, vječito nemoćni i nedorečeni.
Vatromet nedostajanja
Znaš ti
i znam ja
koliko toga bih ti mogla
prošaputati večeras,
al' znaš ti,
baš kao što i ja znam,
da ću opet ćutati
ove samotne časove
obojene čežnjom
za hodom po oblacima.
Znaš ti
i ja znam,
da pjesma i dalje
navire u meni
kao i u onom prvom trenu
kad ti prepoznah dušu
kao onu jednu u milion.
Znaš ti
i ja znam
koliko je nježnosti
iza ovih zidina
koje gradim ni sama ne znam od čega.
Znaš ti,
baš kao što i ja znam
da bi ih mogao srušiti
jednom strijelom
za koju bi zakačio
jednu riječ
koja bi sa sobom donijela
novu čaroliju.
Znaš ti
i ja znam
da bih opet zaplesala
prkoseći svemu i svima,
prepuštajuci se tvojim rukama
da me vode opet
do kraja svemira.
Znaš ti
i znam ja
da sam samo željela
da ti milujem kosu
obasjanu mjesečinom,
da ti zagrlim tuge iz pogleda
i obgrlim strahove koji su, znam,
često razarali grudi.
Znaš ti
i znam ja
da ja nijesam htjela ništa
osim da te do jutra slušam
kako mi prepričavaš dan
i da se smiješim
onako kako to čine djeca,
cijelim svojim bićem.
Znaš ti
i znam ja
da sam samo htjela
da ti pišem neke svijetu
sasvim nerazumljive stihove,
da kroz priče proputujemo svijet
za samo jedan tren.
Znaš ti
i znam ja
da je meni bilo dovoljan
trag osmijeha na tvojim usnama
da zavolim svaki dan što dolazi.
Znaš ti
i znam ja
da sve što sam htjela je
da slušam kako ti srce svira
onu moju omiljenu
u sumrak,
kad umire dan,
a radja se mir.
Znaš ti
i znam ja
da je meni trebalo
samo malo tišine s tobom
u svom haosu ovog svijeta.
Znaš ti
i znam ja
da sam i oluje znala da uspavam
zarad tvog mirnog sna.
Znaš ti
i znam ja
da sam samo htjela
da ti napišem pjesmu,
naslanjajući se na tvoje rame
u zoru kad se radja dan.
Znaš ti
i znam ja,
da sam onako umorna od rime,
znala kako da te rimujem
sa suncem,
sa morem
i zvijezdama.
Znaš ti
i znam ja
da ću i večeras zagledana u more
zrakom ti ispisivati ime
želeci da ti kažem..
ma znaš ti šta
i znam ja šta.
Znamo mi.
Nasmijano se predaj snu...
I večeras kad mi..
Znaš ti šta
i znam ja šta.
Znamo mi.
