Iskren je Savić i svjestan da je sve manje vremena da ostvari san i plasira se sa Crnom Gorom na veliko takmičenje, ali su ambicije i emocije, kako kaže, sve jače.
''Ne bih rekao da su iste, nego čak i veće, a uvijek su bile velike, najveće moguće. Znam da se moje vrijeme u reprezentaciji bliži kraju. Imam 33 godine, svjestan sam da nemam još mnogo vremena i šansi da se nađem na velikom takmičenju. Samim tim se emocije i želje povećavaju, ako je to uopšte i moguće'', kaže Savić.
A ambicije se ponovo miješaju sa snovima - odlazak sa Crnom Gorom na veliko takmičenje.
''Bili smo nekoliko puta blizu, a ipak tako daleko, ali pokušaću, ovo malo šansi što je ostalo, da iskoristim, zajedno sa saigračima, i ispunim snove'', Savićeve su želje i dalje.
Ta velika očekivanja, ti veliki snovi godinama su se nagomilavali, a možda i pretvarali u teret, koji crnogorski tim nije mogao da iznese. Čini se da je u momentima kada je Crna Gora bila nova fudbalska nacija, kada je tražila svoje mjesto na najvećoj sceni, a imala vjerovatno i bolji tim, a kada se i nisu očekivala čuda, bilo i lakše i bolje...
''Možda jeste tako, ali sportisti smo i loše je reći - ne možemo, ili nije realno. Mi smo svjesni da je teško, možda ponekad i izgubimo dodir sa stvarnošću da su druge selekcije kvalitetnije, da imaju širi izbor igrača, više fudbalera jačim ligama... Ali, naš ponos, kao nacije, nam ne dozvoljava da razmišljamo drugačije'', smatra crnogorski štoper.
I zato će snovi o Crnoj Gori na najvećoj sceni uvijek i postojati, dok se ne ispune. A taj dan će doći, uvjeren je Savić.
''Dok god postoji nada, mi ćemo vjerovati. Ako ne naša generacija, neka druga će uspjeti i odvesti Crnu Goru na veliko takmičenje'', kazao je Savić.
Novi selektor je pred utakmice u Antaliji poručio da će pokušati da odgonetne što je to malo nedostajalo crnogorskom timu da dođe do cilja. Može da računa i na pomoć najiskusnijih u pripremama za takmičarski ciklus, od septembra u Ligi nacija i za duele sa Turskom, Velsom i Islandom.
“Stevan, ja i ostali iskusniji momci daćemo sve od sebe da pomognemo novom selektoru, kao što smo radili i sa prethodnicima. Svi mi želimo isto, ali nije sve do nas igrača i selektora, već i do rivala, do sastava grupe. Recimo, u Ligi nacija imamo izazovnu grupu, u kojoj imamo šansu, ali igramo protiv jednog učesnika Evropskog prvenstva, Turske, dva potencijalna - Islanda i Velsa. Biće teško, ali borićemo se”.
Savić nije samo simbol crnogorskog fudbala, već i velikog kluba - devet godina nosi dres Atletika, živi borbeni duh “kolćonerosa”, koji ginu za pobjede i trofeje... Tako je i ove sezone. Atletiko je u žestokoj borbi za plasman u Ligu šampiona kroz prvenstvo, a u elitnom takmičenju je u četvrtfinalu, gdje ga čeka dvomeč sa Borusijom Dortmund.
“U Atletiku je uvijek tenzija, uvijek se do posljednjeg meča borimo za nešto. Sada nam je ugrožen status u Ligi šampiona za narednu sezonu, želimo da budemo među prve četiri ekipe, što je cilj. Što se tiče aktuelnog izdanja Lige šampiona, kada si u četvrfinalu - sve opcije su otvorene do kraja, pokušaćemo da odemo još dalje”, dodao je on.
Savić je u dresu reprezentacije Crne Gore odigrao 72 meča, 14 manje od rekordera Fatosa Bećiraja, dvije manje od Stevana Jovetića. Debitovao je 11. avgusta 2010. u pobjedi nad Sjevernom Irskom. Postigao je devet golova za reprezentaciju i četvrti je najbolji strijelac, iza Jovetića, Mirka Vučinića, Bećiraja i Stefana Mugoše....
