Nekada su udarne pesnice nikšićkog boksa bili Veselin Žižić i Radonja Lolo Šturanović, u skorijoj prošlosti to su bili Ratko Drašković i Miodrag Gajović, dok danas čast Nikšića u ringu brane Milorad Žižić i Boško Drašković, koji je učestvovao i na Olimpijskim igrama u Londonu 2012. godine.
Da Nikšić ne treba da se plaši za budućnost kada je u pitanju “plemenita vještina”, dokaz su rezultati koje postiže sedamnaestogodišnji Nikola Koprivica. On najavljuje da je na pravom putu da bude jedan od najboljih crnogorskih boksera. Nikola je u februaru ove godine trijumfovao na Pojedinačnom prvenstvu Crne Gore za mlade boksere u kategoriji do 75kg, što je ujedno kruna njegove dosadašnje karijere, koja je tek na početku.
“Prošle godine učestvovao sam na Pojedinačnom prvenstvu Crne Gore, u kategoriji juniori do 75kg, koje se održalo u Budvi, gdje sam nepravednom odlukom sudija osvojio drugo mjesto, ali mi je odlukom Bokserskog saveza Crne Gore dodijeljena zlatna medalja. Nakon toga sam pojačao svoje treninge i ove godine, takođe, na Pojedinačnom prvenstvu, u kategoriji mladi do 75kg, koje se održalo u Podgorici 27. i 28 februara, u četvrtfinalu nokautom pobijedio protivnika Ognjena Čejovića iz Berana. U polufinalu sam, takođe, prekidom, odnosno predajom od strane protivnika pobijedio Vladimira Kekovića iz Podgorice. Finalni meč je odrzan u okviru međunarodnog turnira "Trofej Podgorice", gjde sam na poene 3-0, pobijedio sugrađanina Marka Nikolića. Takođe, proglašen sam najboljim mladim bokserom u pomenutoj kategoriji”, navodi naš sugrađanin.
Svakako da je trebalo mnogo prolivenog znoja da bi se dostigao ovakav rezultat i da je pored talenta, koji je odmah uočen od bokserskih radnika, trebalo i dosta odricanja, treninga i posvećenosti u ovih nekoliko godina, koliko se Nikola bavi boksom. Njegov bokserski put počeo je 2013. godine, kada su treneri sa kojima je radio odmah prepoznali vanserijski talenat.
“Boksom sam se počeo baviti u Bokserskom klubu "Sutjeska" početkom januara 2013. godine, jer sam već tada poznavao neke od mladih nikšićkih boksera. Već nakon prvih treninga pronašao sam se u tom sportu. Moji treneri Milorad Gajović, Milan Daša Drinčić i Rajko Golubović vidjeli su da imam talenta, naporno su radili sa mnom i pružali mi podršku. Trudio sam se da budem redovan na treninzima iako nije bilo lako uskladiti sve sa školskim obavezama”, navodi Koprivica.
Uslovi u kojima Koprivica i njegove kolege svakodnevno treniraju daleko su od onih pravih i samo njihova ljubav prema boksu i ogromna želja da se napravi uspjeh, nadjačavajuprepreke. Nikola smatra da se ne ulaže dovoljno napora i ne posvećuje dovoljna pažnja talentovanim bokserima, i da je individualni napor pojedinca presudan ukoliko neki bokser želi da napravi uspješnu karijeru.
“Mislim da u Nikšiću i generalno u Crnoj Gori postoji veliki broj bokserskih talenata i trenera. Međutim, uslovi u kojima treniramo moji klupski drugovi i ja, vrlo su skromni. Treniramo u podrumskom prosturu stare zgrade ''Desetka'', u memljivoj sali bez grijanja. I pored svega toga trudimo se da svakodnevno treniramo i dajemo svoj maksimum, kao i da postižemo što bolje rezultate na takmičenjima. Iskreno, ovaj sport je u Crnoj Gori malo zapostavljen i nema dovoljno ulaganja, pogotovo u Nikšiću. Perspektivu u bavljenju ovim sportom trenutno vidim samo u individualnim naporima”, ističe Nikola.
Nikola obećava da će nastaviti da trenira još napornije u svom sadašnjem klubu i očekuje da će uskoro dobiti poziv za reprezentaciju, te da će mu to biti ujedno i ulaznica za međunarodne turnire gdje će moći da se oproba i sa bokserima iz drugih zemalja.
Poput pravog šampiona, ne manjka mu hrabrosti ni da otvoreno govori o svojim najvećim željama. Mladi bokser, koji u nikšićkoj Gimnaziji niže peticu do petice, a u ringu preslišava svoje protivnike, sanja da će krenuti stazama svojih slavnih prethodnika Mate Parlova i Slobodana Kačara, i da će jednog dana i on biti na pobjedničkom postolju na Olimpijadi, sa zlatnim odličjem na grudima.
