Ne krije Kovijanić da je razočaran zbog toga, a kaže da je prije nekoliko godina od Zavoda za intelektualnu svojinu i patente dobio pozitivnu ocjenu, te da je njegov projekat proizvodnje metana iz stajskog đubriva ocijenjen kao jedinstven u Crnoj Gori, pa i šire.
"Upoznao sam s ovom idejom i prethodne ministre poljoprivrede i ruralnog razvoja, kao i aktuelnog, ali i sadašnje rukovodstvo Elektroprivrede Crne Gore. Međutim, taj moj patent još je u njihovim fiokama. Riječ je o projektu koji je idealan za farme, jer se zahvaljujući njemu proizvodi bio-gas iz stajskog đubriva, odnosno, dovoljno energije za kompletno domaćinstvo. Vidim da je sad lokalna uprava Nikšića angažovala Holanđane da na sličan način riješe problem deponije Mislov do, a ja sam im to predlagao prije dvije decenije. Moja ideja je idealna za domaćinstva u ruralnim područjima, a kompletan projekat ne iziskuje ogromnu investiciju. Na primjer, farmer koji ima pet krava iz stajskog đubriva može da dobije dovoljno energije za zagrijavanje i osvjetljenje kompletne štale, ali i domaćinstva, a da i ne govorim koliko bi gasa mogao obezbijediti ukoliko ima više stoke. Uz to, pošto se metan „izvuče“ – dobija se ekološko đubrivo", tvrdi Ranko Kovijanić iz šavničkog sela Pošćenje.
Upravo dok smo razgovarali s penzionerom nikšićkog građevinskog preduzeća „Crna Gora“ neko ga je pozvao iz Ministarstva poljoprivrede i ruralnog razvoja i obavijestio da je logično da se njegovom idejom pozabavi Ministarstvo kapitalnih investicija. Dobio je kontakte i novu nadu da će njegova ideja zaživjeti.
"Svi pričaju o obnovljivim izvorima energije, ali rezultati su nam vrlo skromni. Valjda kao potomci Nikole Tesle svi očekuju neke velike i epohalne izume, pa su im ovi mali projekti mizerni", uz osmijeh će Kovijanić.
Tvrdi Šavničanin da je samo neophodno izvršiti pojedina mjerenja kako bi se utvrdilo koliko se energije dobija iz koje količine stajnjaka, ali i da je investicija apsolutno isplativa.
"Penzioner sam i nemam sredstava da do kraja realizujem jedan takav projekat, pa zbog toga i očekujem da neko „stavi prst na čelo“ i zapita se do kad ćemo bio-gasom štetiti ozonski omotač i istovremeno gubiti sve dragocjeniju energiju. U Evropi se odavno deponije iskorišćavaju na sličan način", zaključuje Kovijanić.
Izvor: pobjeda.me
