U 20 minuta, reditelj Gojko Berkuljan imao je zadatak da prikaže realne životne priče glavnih aktera, Anđele Dragović i Ambroza Nikača bez potrebe da neko u filmu bude predmet sažalijevanja ili herojstva, jer put do sticanja ravnopravnosti i jednakosti to ne iziskuje.
“Filmovima smo htjeli da podstaknemo na razmišljanje, da promijenimo stanje svijesti, da razbijemo strah kod ljudi da komuniciraju sa osobama sa invaliditetom, da nemaju predrasude o tome kako oni žive i kako funkcionišu, na koji način provode svoje vrijeme, njihove dnevne aktivnosti i da prosto razbijemo te barijere o osobama sa invaliditetom. Ja bih rekla da same osobe sa invaliditetom jedni o drugima ne znaju koliko su u pitanju različite životne situacije i iskustva, pa smo kroz te tri priče ispričali svijet različitosti u koijima žive ovi ljudi koje smo mi uključili u filmu”, objasnila je Marina Vujačić ispred Udruženje mladih sa hendikepom Crne Gore u okviru čijeg projekta „Umrežavanjem do boljeg rada” su snimljeni filmovi.
U tri dokumentarna filma, pojavljuju se tri različite osobe sa invaliditetom koje naizgled imaju ista životna iskustva, ali su vrlo jedinstvene u tome što predstavljaju, ističe Vujačić. Međutim, posljednji film sinoć nije prikazan, jer čeka pravi trenutak, ali i osluškuju želju glavne akterke Anđele Radovanović kada će i gdje biti prikazan.
„Nijesmo željeli da filmovi imaju osnovnu temu diskriminacije kao što je tema cijelog projekta, ali se to svakako prožima, jer je to prosto neizostavno kada je u pitanju život osoba sa invaliditetom u Crnoj Gori. Filmovi nose takva iskustva o životima osoba sa invaliditetom gdje je u prvom planu njihovo interesovanje, ono čime se oni bave, naravno sa čim se suočavaju u svojim angažovanjima, bilo da su životni hobi, bilo da je sport, umjetnost ili neka druga grana u kojoj se prvenstveno pronalaze i dosta su kratke forme da bi bile zanimljive gledaocima i da ne bi negdje „zagušile“ publiku“, kazala je Vujačić.
Želja im je da u narednom periodu naprave audio diskripciju kako bi osobe sa oštećenim vidom imale potpunu pristupačnost kada su u pitanju filmovi, ali i da filmove uvrste u programe redovnog prikazivanja.
„Ako sam mrzovoljan ništa od toga neću imati“
Na šarmantan i šaljiv način, kakav je i on sam, Ambroz Nikač na početku svog filma „Ambrozovi životni trikovi“ prepričava kroz kakve situacije prolaze osobe koje koriste kolica. Njegova strast su stoni tenis i streljaštvo, a film nosi jasnu i snažnu poruku za sve.
„Film treba da pokaže ljudima da život nikad ne staje. U životu svi moramo da idemo naprijed i da gledamo naprijed i to što sam ja nasmijan to sam ja odavno shvatio, ako sam bezvoljan i mrzim cio svijet ništa od toga neću imati, ni ja ni ljudi oko mene od toga nemamo ništa“, kazao je Ambroz nakon premijere filma.
Dokumentarni filmovi snimljeni su u okviru projekta “Umrežavanjem do boljeg rada” koji Udruženje mladih sa hendikepom sprovodi u saradnji sa Centrom za razvoj nevladinih organizacija uz finansijsku podršku Evropske unije, posredstvom Delegacije Evropske unije u Crnoj Gori i uz kofinansiranje Ministarstva javne uprave.
Marija Goranović
