„Zato, opredjeljujući se i boreći se za dostojanstvo čovjeka, pozvani smo da se borimo i za dostojanstvo prirode. Donošenjem ove Deklaracije, Crna Gora prema prirodi uspostavlja državni odnos i poziva na mudrost ljude da spriječe ekološku katastrofu koja nam prijeti“, piše u Deklaraciji.
A kakav smo odnos upostavili prema prirodi možda najbolje govori činjenica da nam turisti u čudu čiste plaže, stajališta, vidikovce...
Da u gradu pod Trebjesom turiste preko 18 godina na ulazu u grad dočekuje nelegalna deponija Mislov do sa koje često „vijori“ dim. Smeće oko punih i praznih kontejnera, male deponije kao „ukrasi“ nikšićkih rijeka, jezera.
Nije neuobičajena pojava da se prekršajne prijave pišu onima koji sakupljaju otpad, pa ni da opštinska služba napiše Komunalnom preduzeću kaznu za nelegalno odlaganje otpada.
Trideset dvije godine od proglašenje Crne Gore ekološkom državom malo se šta u zemlji nevjerovatnih prirodnih ljepota može nazvati „ekološko“.
Dovoljno je nekad samo da se osvrnemo oko sebe. Nekultura ili nemar službi? I jedno i drugo, reklo bi se.
Neka to potvrdi (još jedna) slika deponije šuta i čvrtog otpada pored magistrale i njive u našem gradu koja je objavljena na početku teksta.
