Ugovorom iz 2012. godine, koji je potpisan između države Crne Gore i turske kompanije Toščelik, a u koji je portal Onogošt imao uvid, navedeno je da „investitor prihvata da u toku Investicionog perioda obezbijedi investicije u objekte, te da će se nivo proizvodnje postići najkasnije do kraja perioda od tri godine od početka implementacije, a uložiće se najveći napori da se on održi do kraja Investicionog perioda“.
Takođe, prema Investicionom ugovoru, bilo je predviđeno da će tokom investicionog perioda, Investitor u kontinuitetu zapošljavati najmanje 550 zaposlenih, od kojih će 268 biti zaposleno sa punim radnim vremenom.
Tadašnjim ugovorom, kako je navedeno, predviđeno je da turska kompanija uloži 35 miliona u modernizaciju i investicije Željezare.
Koliko je bio uspješan investicioni period i šta je urađeno za 10 godina svjedoče radnici.
„Od obećanih investicija od 35 uloženo je 4 miliona. Ali je zato izrezan Konti liv (pogon za betinsko željezo), izrezana je elektrolučna peć od 60 tona koja je bila u funkciji, devastirane Kombinovana valjaonica i Bluming valjaonica. Mislim da je to dovoljan pokazatelj kako je Tosjali radio i poslovao u Nikšiću“, ocijenio je predsjednik Sindikata Željezare Ivan Vujović.
Turci su najavili da će od 1. septembra za 229 radnika Željezare uručiti otkaze.
Dvomjesečni pregovori o kupovini Željezare sa nikšićkim biznismenom Miodragom Dakom Davidovićem su propali, jer je, kako tvrdi Davidović, politika “umiješala prste”.
U pregovore sa Tosjalijem 15. avgusta ušla je Elektroprivreda Crne Gore, a juče je iz te kompanije saopšteno da su na početka pregovora i da čekaju adekvatan i hitan odgovor izvršne vlasti.
Radnici protestuju već 80 dana, 13 dana na krovu fabrike i u više navrata su poručili da je neće napustiti sve dok njihova i sudbina Željezare ne bude riješena.
Vujović je za portal Onogošt kazao da su radnici na današnjem zboru odlučili da čekaju odgovor od premijera Dritana Abazovića sjutra do 15 časova.
„Ukoliko ne dobijemo poziv za sastanak dio radnika od 30-tak ljudi ide za Podgoricu i čeka prijem kod premijera. Dok nas premijer ne primi, ostajemo ispred zgrade Vlade danonoćno. Ostali radnici ostaju na krovu zgrade i tu čekaju“, poručio je Vujović.
