Par rečenica o mladom stručnjaku koji je svoju trenersku reputaciju gradio daleko od svoje domovine.
Miljan Radović, izdanak Sutjeskine škole fudbala, igrajući za FK Petrovac sa svojih 35 godina nije razmišljao o kraju karijere, kao većina kolega.
Prelazi u, nama malo poznati, Persid Bandung, ali u Indoneziji klub sa najvećom navijačkom armadom, sa preko pet miliona registrovanih navijača.
Odlazak na daleki jugoistok promijenio je njegovu karijeru, ali i život iz korijena. Za sezonu i po svojim igrama osvaja srca navijača i dobija naziv „Profesor“, zbog pamentog i tačnog pasa i sjajnih slobodnjaka.
Dobrim igrama zaslužuje da ga proglase za najboljeg stranca u istoriji kluba. Tako jedan, do tada anonimni stranac, postaje idol milionskih navijačkih masa, kluba iz Bandunga, drugog po veličini grada u Indoneziji.
Počeci njegove trenerske karijere vezani su za Grbalj, sa kojim igra finale nacionalnog kupa protiv svoje Sutjeske. Sa omladincima Persida osvaja omladinsku ligu.
Došlo je vrijeme da se Miljan oproba u svom gradu, u svom klubu, tamo gdje se najteže dokazati.
Vatreno krštenje na klupi „plavih“ kreće iz Zete - duel po mjeri, da se prodrma letargična ekipa koja je na sedmoj poziciji, sa mršavih 16 bodova.
Srećno, Miljane!
