Referendumi kao najviši oblik demokratije svojstveni su mnogim državama u svijetu, naravno i Evropi, pa imamo primjere da su u Sloveniji održani plebisciti o zakonu o vodama, izmjenama zakona o javnom servisu, ali i izgradnji drugog reaktora u nuklearki Krško. U Švajcarskoj su se izjašnjavali između ostalog o 13. penziji, ali i zabrani pokrivanja lica u javnosti, plaćanju gotovinom i istopolnim brakovima. U Norveškoj su, na primjer, održani referendumi o ograničavanju useljavanja, te zaštiti posebnih vrsta životinja.
Kod nas, skorijeg datuma, smo imali o nezavisnosti 2006. a bilo je inicijativa da se organizuje i više. Zašto izbjegavamo da se čuje glas naroda, pitali smo Igora Miloševića iz ADP Zid. Problem je, konstatuje, u političkim partijama, ali i pasivnosti građana.
"Organizatori u dobrom dijelu, kad su u pitanju neke građanske inicijative, trebali bi biti ljudi iz civilnog sektora, a dobar dio političara je učinio sve u prethodnih 30-ak godina je učinio sve da ogadi taj sektor, da ga učini stranim tijelom. Treća stvar, naravno, građani se iz tog razloga vrlo teško odlučuju da daju svoje podatke jer se boje da oni ne budu zloupotrijebljeni u različitim procesima", kaže Milošević.
U nagovještaju je da bismo u budućnosti u Crnoj Gori mogli imati dva referenduma.
Unija Slobodnih sindikata prikuplja potpise za rezolucije usvojene na Kongresu "Stan za miran san" i zaštita privrednih subjekata od državnog interesa "Nije sve na prodaju".
Zamjenica Generalnog sekretara Unije, Ivana Mihajlović ističe da vjeruju da ukoliko se, potpuno oslobodimo od bilo kakvih podjela kojim nas politika truje, da ćemo zaista svi dati doprinos da ove rezolucije zažive.
A da sve uspije, ističe Mihajlović, krajem januara počeli su i terensku kampanju, pa od opštine do opštine upoznaju građane sa inicijativama.
"Sa namjerom da upravo građani i građanke iskoriste svoje ustavno pravo i negdje podnesu u Skupštini predlog za raspisivanje državnog referenduma, kako bi se upravo građani i građanke izjasnili na ova dva pitanja koja mi u ovom trenutku smatramo izuzetno značajnim", rekla je ona.
Cilj kampanje Stan za miran san je da se usvoji poseban zakon kojim bi se država obavezala da izgradi stanove koje bi kasnije dala u zakup zainteresovanim građanima po prihvatljivoj, značajno nižoj cijeni od tržišne. Prednost modela je, napominje Mihajlović, što stanovi ostaju u državnom vlasništvu.
"Stanovi koje jedino ne mogu da otuđe. Dakle ne bi mogli da prodaju takav stan, ali bi mogli da ga koriste bezgranično dugo, dakle bez ograničenja do kraja svog života i sa pravom nasleđivanja tog stanarskog prava od strane recimo, djece", navodi ona.
Očuvanje većinskog vlasništva u privrednim subjektima od nacionalnog interesa mora, poručuje Mihajlović, biti prioritet, naročito ako se ima u vidu, kako kaže, da smo mnoge izgubili lošim privatizacijama.
"Dakle, ono što je za nas bilo bitno jeste da se država obaveže da će posebnim zakonom garantovati da će ovi privredni subjekti ostati u većinskom vlasništvu države, bez obzira kako će eventualne statusne promjene neki od njih doživjeti, u smislu da samo ona većinska ili platna, platni paket akcija uvijek bude u rukama države", istakla je Mihajlović.
A da bi se organizovao referendum, potrebno je 55.000 potpisa ili za obje rezolucije 110.000. Mihajlović kaže da u ovom trenutku nijesu radili presjek koliko je do sada prikupljeno, pa će precizne podatke imati na kraju kampanje koja traje do polovine ovog mjeseca.
