Ustavni sud je ocijenio da zaštita zdravlja djece i stanovništva predstavlja legitiman cilj zbog kojeg zakonodavac može propisati obaveznu vakcinaciju. Kako je navedeno, ta mjera štiti dijete koje prima vakcinu, ali i druge osobe koje mogu biti izložene zaraznim bolestima, naročito djecu koja iz medicinskih razloga ne mogu biti vakcinisana.
„Ocjenjujući da li za propisano ograničenje postoji stvarna društvena potreba, Ustavni sud je imao u vidu podatke o niskom obuhvatu djece imunizacijom u Crnoj Gori i riziku od širenja zaraznih bolesti. Uzeo je u obzir i podatke o primjeni ranijih mjera, uključujući prekršajne sankcije, koje nijesu dale odgovarajuće rezultate. Sud je zaključio da je zakonodavac imao relevantne razloge da, radi zaštite javnog zdravlja, propiše i vakcinaciju kao uslov za boravak u predškolskoj ustanovi“, navodi se u saopštenju.
Ustavni sud razmatrao je i prigovor da posljedicu odluke roditelja snosi dijete koje ne može da boravi u vrtiću.
„Naglasio je značaj predškolskog obrazovanja za razvoj ličnosti, učenje i socijalizaciju djece i prihvatio da neispunjavanje zakonskog uslova ograničava pristup tom okruženju. Ipak, ocijenio je da to ograničenje ne zadire u samu suštinu prava na obrazovanje u mjeri koja bi bila nesrazmjerna cilju zaštite zdravlja. Prema ocjeni Suda, pri razmatranju najboljeg interesa djeteta mora se voditi računa i o njegovom pravu na zdravstvenu zaštitu, kao i o interesima druge djece koja borave u istoj ustanovi“, saopšteno je iz Ustavnog suda.
Posebnu težinu Sud je dao zaštiti djece koja ne mogu biti vakcinisana zbog trajne medicinske kontraindikacije.
„Njihova mogućnost da bezbjednije borave u predškolskim ustanovama zavisi i od visokog obuhvata vakcinacijom ostale djece. Sud je zato ocijenio da je zakonodavac mogao zahtijevati ispunjavanje opšte zakonske obaveze vakcinacije kao izraz zaštite zdravlja drugih i društvene solidarnosti“, navodi se u saopštenju.
Ustavni sud je razlikovao zakonsku obavezu vakcinacije od prinudnog sprovođenja medicinskog zahvata.
„Osporene odredbe ne predviđaju fizičku prinudu da se dijete vakciniše; neispunjavanje obaveze ima posljedice koje su propisane zakonom. Sud je ocijenio da uslov za boravak u vrtiću ima zaštitnu svrhu i da zakon sadrži izuzetak zasnovan na trajnoj medicinskoj kontraindikaciji“, istaknuto je u saopštenju.
Razmatrajući prigovore koji se odnose na pravnu sigurnost i jedinstvo pravnog poretka, Sud je ocijenio da su obaveza i posljedica njenog neispunjavanja propisane zakonom i da su dovoljno određene da roditelji mogu znati šta se od njih zahtijeva.
„Prema ocjeni Ustavnog suda, zakonodavac je postupao u okviru svojih ustavnih ovlašćenja da uredi zaštitu stanovništva od zaraznih bolesti. Sud nije našao ni da osporene odredbe, u normativnom smislu, predstavljaju diskriminaciju ili povredu jednakosti pred zakonom“, navodi se u saopštenju.
Prilikom odlučivanja Ustavni sud je imao u vidu navode podnosilaca inicijativa, dokumentaciju i izjašnjenja nadležnih organa, stavove iznijete na javnoj raspravi, kao i praksu Evropskog suda za ljudska prava.
„Ocijenio je da je, u okolnostima razmatranog slučaja, postignuta pravična ravnoteža između prava djece na predškolsko obrazovanje i obaveze države da štiti zdravlje i život stanovništva“, navodi se u saopštenju.
Odluka se odnosi na ustavnost zakonskih odredaba, dok eventualna povreda prava načinom njihove primjene u pojedinačnom slučaju može biti predmet ustavnosudske kontrole po ustavnoj žalbi, nakon iscrpljivanja djelotvornih pravnih sredstava.
Sud je odbacio i zahtjev za privremenu obustavu izvršenja pojedinačnih akata i radnji preduzetih na osnovu osporenih odredaba, jer nakon neprihvatanja inicijativa nijesu postojale procesne pretpostavke za odlučivanje o tom zahtjevu.
Odluka će, nakon što prođe Redakcionu komisiju, biti objavljena u Službenom listu i na internet stranici Ustavnog suda.
Odluka je donijeta većinom glasova, pet prema dva, nakon što prethodni predlog sudije izvjestioca da se pokrene postupak ocjene ustavnosti nije dobio Ustavom potrebnu većinu.
Različito izdvojeno mišljenje dali su predsjednica Ustavnog suda Snežana Armenko i sudija Faruk Resulbegović.
Armenko i Resulbegović smatraju da je osporenom normom došlo do narušavanja jedinstva pravnog poretka.
„Opštim zakonom o obrazovanju i vaspitanju propisano je da se obrazovanje i vaspitanje ostvaruje u predškolskoj ustanovi, u skladu sa tim zakonom, a na način i pod uslovima propisanim posebnim zakonom. Zakonom o predškolskom vaspitanju i obrazovanju eksplicitno je propisano da se predškolsko vaspitanje i obrazovanje, kao dio jedinstvenog vaspitno-obrazovnog sistema, ostvaruje na način i pod uslovima propisanim ovim zakonom“, naveli su Armenko i Resulbegović.
Kako su istakli, tim zakonom propisano je da je predškolsko vaspitanje i obrazovanje jednako dostupno svakom djetetu i ne može biti neposredno ili posredno ograničeno po osnovu drugog ličnog svojstva ili okolnosti, u skladu sa posebnim propisom.
