Rade je košarku lako zavolio, a ubrzo nakon što je počeo da intenzivno trenira shvatio je i da ima urođeni talenat za ovu igru. I ako sa linije slobodnog bacanja mora da odskoči da bi dobacio do koša, rijetko koja njegova lopta ne završi u obruču, a solo-prodori mladog pleja redovno zadaju probleme protivničkim odbranama, pa se dešava da meč završi i sa preko 40 upisanih poena.
Junak naše priče košarkom je počeo da se bavi prije četiri godine.
„Košarkom se bavim od svoje osme godine. Zavolio sam je tako što sam veoma često gledao utakmice, a i uz svog starijeg brata koji takođe trenira. Svakako da bih volio da jednoga dana postanem košarkaš, ali i pored toga što posjedujem talenat potrebno je mnogo rada i truda da bi se uspjelo. Ipak, baš mnogo volim košarku što je najbitniji preduslov da bi se mogla dobro igrati tako da je sve moguće“, ističe Rade koji dodaje da mu je košarkaški uzor Bogdan Bogdanović.
Rade se učinkom na parketu odvaja od svojih vršnjaka, ali navodi da je za dobru partiju potrebno da se posjeduje timski duh.
„Mislim da je pored individualnog kvaliteta za uspjeh potrebna i dobra saradnja sa saigračima, a mi u našoj ekipi funkcionišemo veoma dobro. Samo timska igra uz veliki rad i trud donosi uspjeh“, ističe naš mladi sagovornik.
U Košarkaškom klubu Montenegro, gdje je Rade član od početka bavljenja košarkom, pod nadzorom je mladog trenera Bojana Nikolića.
„Rade je igrač koji jednostavno ima taj potrebni talenat u sebi, a i veliki je radnik. Gotovo svaki drugi dan radi po 4-5 sati u sali plus redovni treninzi koje obavlja. Spojili su se svi ti neophodni elementi koji su potrebni jednom mladom igraču i oni već daju rezultat. Rade je veoma posvećen i školi i odličan je đak tako da se radi o jednom veoma dobrom dječaku koji ima ogroman potencijal. Meni kao mladom treneru je svakako zadovoljstvo raditi sa ovako talentovanim igračem i nadam se da ćemo zajedničkim trudom uspjeti da nastavimo da idemo uzlaznom putanjom“, ističe Nikolić.
Naš sugrađanin je dvije godine nastupao za ekipu Budućnosti sa kojom je bio prvak Crne Gore, a za matični Montenegro je igrao sa dvije godine starijim igračima od sebe i bilježio u prosjeku 15 poena po utakmici. Učesnik je velikog broja turnira sa kojih je često odnosio nagradu najboljeg igrača.
„Kao roditelj veoma sam zadovoljan. Rade se veoma rano opredijelio za košarku i odmah se vidjelo da posjeduje talenat. Svakako da ima punu moju podršku jer se vidi da igra sa puno ljubavi i želje pa ne treba da čudi ni veliki broj nagrada, ali i pohvala koje stižu sa raznih stručnih adresa. Veoma mi je drago da je i u školi takođe isto uspješan i samo bih poželio da nastavi pravcem kojim je krenuo“, istakao je otac 12-ogodišnjeg košarkaša, Boro Todorović.
