Nikola Marušić jedan od rukometnih talenata koji je gašenjem oba nikšićka kluba morao da sam pronađe novu sredinu.
Nije išao daleko. Raširenih ruku su ga prihavtili u komšijskom Danilovgradu gdje od početka sezone s uspjehom nastupa i sa pozicije lijevog krila rešeta protivničke mreže.
Kako kaže, potpisao je za ekipu gdje je sa uspjehom nastavio da nadograđuje svoj talenat, koji je otkrio još kao desetogodišnjak, a naslijedio ga je od oca koji se takođe bavio ovim sportom.
“Rukomet sam počeo da pratim od malih nogu uz mog oca koji se dugo godina bavio rukometom i vodio me na utakmice. To mi se sve dopalo i počeo sam da treniram sa deset godina u Rukometnom klubu Čelik iz Nikšića gdje sam naučio i prve rukometne korake uz trenere Mirka Zmajevića i Miloša Baljevića”, navodi svoje početke Nikola.
“Kaljenje” u Čeliku mu je išlo veoma dobro što su potvrdili i rezultati zbog kojih se definitivno moralo više pažnje posvetiti muškom rukometu u Nikšiću, a Nikola je u mlađim kategorijama sa svojom ekipom uspio da bude najbolji i u regionu.
“Od početka bavljenja rukometom pa sve do ove godine igrao sam u RK Čelik, sa kojim sam uspio da osvojim prvo mjesto u Regionalnoj ligi za mlade, kao i par međunarodnih turnira što potvrđuje da smo imali dobru ekipu, a bio sam i najbolji strijelac Regionalne lige za mlade 2017. godine”, ističe Nikola u razgovoru za naš portal.
Nikola je imao sreću da nađe klub, ali mnogi njegovi klupski drugovi nisu imali tu mogućnost i pored velike želje da nastave da se bave rukometom, a što je našeg sagovornika, kao i sve koji vole ovaj sport, veoma pogodilo.
“Moje mišljenje je da trenutna situacija u nikšićkom rukometu je mnogo loša i da bi trebalo malo više pažnje da se posveti muškom rukometu u Nikšiću jer ima dosta momaka koji vole taj sport, a nisu u mogućnosti da nađu klub u kojem bi mogli nastaviti da treniraju”, ističe Marušić.
Kao i svaki sportista, i Nikola ima želju da jednog dana obuče dres sa državnim grbom, a volio bi i da rukometnu karijeru, poput mnogih svojih sugrađana, nastavi u inostranstvu.
“Želje su mi, naravno kao i kod svakog mladog sportiste, da jednog dana zaigram za reprezentaciju svoje države. Planovi su mi da nastavim da se bavim rukometom i da se jednog dana oprobam van granica Crne Gore”, navodi naš sagovornik.
Nikola je dokazao da za rukomet ima dara, ali da bi ispunio svoj cilj moraće malo težim putem da ide nego što su to radili njegovi sugrađani. Ipak, bez velikog rada i napora neće moći sigurno. Mi se nadamo da će nastaviti u pravom smjeru i, kada već nije mogao u dresu nekog nikšićkog kluba, da će makar svojim sugrađanima jednog dana donositi radost u dresu reprezentacije Crne Gore.
