Još jedan sportski biser iz Nikšića bori se za svoje mjesto pod košarkaškim suncem. Njegova sportska priča krenula je sa 7 godina kada je počeo da trenira u OKK Montenegro, kod Bojana Nikolića.
„Tamo sam trenirao sa starijima, i tu sam dosta napredovao. Trener me tjerao da budem najbolji na treninzima, ali isto tako sam morao da budem najbolji i u školi, pa se može se reći da me vaspitsvao na pravi način i mnogo mi pomogao“, počinje priču za portal Onogošt sedamnaestogodišnjak koji drži glavnu riječ u juniorskoj ekipi jednog od najvećih sportskih kolektiva u regionu.
Nikšić je napustio u spetembru 2014. Kada je pošao na probu u Zvezdu kod trenera Slobodana Klipe. Trenirao je sa dječacima rođenim 1996. i mlađima, ekipom koja je kasnije osvojila evroligu. Bio je to zapravo ključni dio za početak njegove karijere, jer je na ljeto naredne godine prešao u Zvezdu.
„Kada sam došao u klub, stalno sam dolazio prvi i odlazio zadnji iz sale, iako još nijesam imao pravo da igram, jer sam čekao papire. Od polusezone sam počeo igrati i u tom djelu sam predvodio ekipu sa dobrim učinkom pa smo postali i kadetski prvaci Srbije. Na početku nove sezone trener Aleksandar Glišić je stavio mene za kapitena ekipe, sto mi je mnogo značilo, jer je prepoznao moj trud i upornost. Dakle, mukotrpnim radom se stiže do mjesta kapitena“, kaže Ivan koji je nedavno blistao na turniru evrolige u Beogradu gdje je sa Zvezdom osvojio prvo mjesto i priliku da na narednom turniru u Berlinu pokaže šta zna u duelima sa vršnjacima koji stižu iz renomiranih košarkaških škola kave imaju Lijetvus Ritas, Real iz Madrida i domaća Alba.
A kakav je zapravo Ivan igrač možda je najbolje opisao njegov sadašnji trener u izjavi za jedan srpski medij.
„Taj momak je nevjerovatan radnik, sjajan krilni košarkaš. Sve što sada pokazuje i sve što je ostvario uspeo je isključivo zahvaljujući ogromnom radu, što zaista oduševljava. On je kapiten zato što se oseti da ima tu lidersku crtu, prosto tera saigrače da rade još više. Dolazi pre svih, odlazi poslednji sa treninga i ako tako nastavi za njega nema brige“, kazao je trener Glišić.
Dok marljivo trenira Ivan sanja da jednog dana u crveno- bijelom dresu zaigra za prvi tim.
„Zasad nije bilo poziva trenera prvog tima. Nisam trenirao sa prvotimcima, ali sam neke upoznao. Nastaviću jako da radim, i poziv će doći, nadam se“ optimista je Ivan koji je u regularnom dijelu „Roda“ junirske lige bilježio prosjecno 18.5 poena, 6 skokova 2.3 osvojene i 3.4 asistencije.
Svojim najjačim oružjem smatra prodor i defanzivu. „Skida“ poteze legendarnog Dejana Bodiroge.
„ Moj idol je Dejan Bodiroga. Igrao je košarku "glavom" i imao nevjerovatne promjene, pa pokušavam da skinem neke njegove ''fore''. Takodje volim na youtube-u da gledam Dražena Petrovća. Od NBA igrača mi je omiljeni Kobi Brajant , zbog stila igre i čuvenog ''mambamentality'' pristupa igri“, kaže Ivan.
Život u velikom gradu i boravak u velikom klubu nosi svoje prednosti i izazove, no, s druge strane odvojenost od pordice teret je s kojim se, kako priznaje, najteže nosi.
„Veoma mi teško to pada, ali obzirom na to da sam već godinu i po dana ovdje navikao sam se. Imam mlađeg brata i sestru, mnogo mi nedostaju. Pokušavam da im budem uzor . Takodje, imam veliku podršku od roditelja. Od prvog dana bili su uz mene i davali mi podršku i savjete kada mi je bilo teško. U Beogradu imam ujaka i ujnu, koji su mi kao roditelji i mnogo mi znaći da u velikom gradu nijesam sam. Ne daje mi podršku samo porodica, nego i kumovi, drugovi, drugarice kojima se mnogo zahvaljujem na tome“, iskren je ovaj mladi Nikšićanin ispred kojeg je obećavajuća košarkaška karijera.
U nastavku domaćeg prvenstva Ivan će se sa svojim drugovima zapravo spremati za ono što ih čeka 10. maja kada putuju na veliki turnir u Berlinu koji se održava u isto vrijeme kad i završni turnir za seniore, pa će Ivan imati priliku da gleda polufinala i finale tog ellitnog takmčenja.
