Iako je prije skoro deceniju bilo naznaka da će vodovod biti izgrađen i za sedam sela ovog kraja, nešto se, priča mještanin Veselin Bulajić, izjalovilo, a negativan trend odlazaka iz sela nastavio.
''Tražili smo priključenje na vodovod u Petrovićima. Obraćali smo se zvaničnim putem Skupštini opštine 2018. ili 2019. godine. Od tada ništa ne znamo u kojoj je fazi projekat. Ništa se nije dešavalo'', kaže nam on kako je završila ranija inicijativa mještana.
Vilušani su, naime, željeli da se voda sprovode sa Petrovića gdje stiže iz prirodnog izvora koji je potopila akumulacija Bilećkog jezera prilikom izgradnje 1965. godine ili da se pronađe voda kopanjem bušotine na teritoriji te Mjesne zajednice.
''Na Petroviće voda je stigla 1937. godine za potrebe Željeznice sa područja Miruša. Tu je bio veliki izvor. i, samo mjesto je imalo dotok vode zbog toga, ali zbog neodržavanja opreme početkom 80-ih taj vodovod ej prestao sa radom... Kada je nastalo jezero 1965. godine potapanjem Miruša, ljudi su znali gdje je bio izvor. Pumpa je spuštena do tog izvora na 70-80 metara i odatle se crpi voda danas. Iskopan je kanal, postavljene cijevi i pumpa i dovedena voda do Petrovića'', objašnjava on kratku istoriju vodosnandijevanja okolnih sela, koje ipak ni danas nije stiglo do susjednih Vilusa.
Stizala su zato obećanja da će i njihov kraj biti obuhvaćen projektom, pored MZ Petrovići i MZ Vraćenovići.
''Tada su spominjali Vilusi – Petrovići, pa Vilusi – Petrovići – Vraćenovići, ali onda su vremenom izbrisali Viluse i napravljen je vodovod za Petroviće i Vraćenoviće. Sva sela do Vraćenovića dobila su vodu i odatle do Vučjeg Dola. Sva vala od Petrovića do granice dobila je vodu... I od Petrovića do Klenka'', navodi Bulajić i naglašava da se Vilusi nalaze na raskrsnici puteva te da imaju jako dobar položaj - Trebinje je udaljeno 32 km, Nikšić je na 33, Bileća je daleko 27 km, a more je na 37 kilometara.
Prema njegovim riječima, mogućnosti za dolazak vodovoda predstavlja i relativno dobra postojeća infrastruktura.
''Na Vilusima postoji kaptaža – Šaban, sa 500 kubika. To je najbolja kaptaža, bolja i od one na Trebjesi. Malo je podignuta. Ili, da se napravi nova na drugom mjestu gdje bi dolazila voda odakle bi slobodnim padom stizala u selo. Tako je svuda dovođena voda'', uvjeren je on i dodaje da bi to riješilo probleme mještana, zaustavilo odliv stanovništva i doprinijelo razvoju poljoprivrede i turizma.
U razgovoru za naš Portal Bulajić ponavlja da je savremeni život nezamisliv bez vode, a još je, kaže, nezamislivije da vode nema iako postoje uslovi.
''Kakav je to život danas bez vode? Ljudi žive i tako. Muče se, preživljavaju... Svako ima čatrnju. Baš prošle sedmice je započeta izgradnja 5-6 kuća, vikendica... Vodu dovoze bačvama iz 2-3 seoska izvora. Muče se ljudi... To je potreba. Postoje porodice koje imaju značajan stočni fond. Mljekare su otkupljivale mlijeko od njih. I sada dolazi otkupna stanica, ali samo na četiri mjesta'', napominje naš sagovornik, koji je jedan od onih koji su grad zamijenili selom i pored svakodnevnih izazova sa kojima se susreće.
On kaže i da je da mještanima nadu ulio dolazak inženjera koji su vršili mjerenja terena, ali i od tada je prošlo nekoliko godina.
''Popisali su sve zainteresovane, koji bi plaćali vodu. Mještani bi iskopali od šahta do svojih kuća i koštalo bi ih 550 eura po priključku... Na Vilusima, u samom selu, bilo bi 150 priključaka'', uvjeren je on uz opasku da je spominjana cifra o 500-600.000 eura koliko bi koštala realizacija cijelog projekta.
Kaže i da bi se organizovali u prikupljanju novca. Računaju i na novac koji Opština odnedavno dobija kao koncesiju za Bilećko jezero, a vjeruju i da bi Ministarstvo poljoprivrede, šumarstva i vodoprivrede moglo da opredijei dio sredstava.
''Da se narodu olakša... Da li bi se ko vratio da živi, pitanje je. Ako razmišljaju o razvoju sela i države... Ako se ne vrati neko, za 20 godina od magistralnog puta za Trebinje pa do Cetinja, nijedne kuće neće biti, a to je ogroman prostor'', upozorava Bulajić.
