"Ne smije se ostati gluvo na vapaj 230 radnika koji su posljednjih 230 radnika metalske industrije u Crnoj Gori i realnog sektora u Nikšiću. Prethodna vlast je učinila milion ustupaka turskom "investitoru" a da zauzvrat ništa nije dobila ni za državu ni za radnike... Jedino što je rađeno su "predstave" pred svake izbore na kojima su pričane bajke... Danas vidimo šta je taj "strateški partner" uradio potpuno devastirao fabriku", kazao je Vučinić.
Kako je kazao, država mora da pošalje jasnu poruku da se firme kao što su Željezara, Boksiti i slična preduzeća od nacionalnog značaja ne mogu posmatrati kao nečija "babovina" ili trafika koju možeš zatvoriti i poslati radnike kući kad god to vlasnik poželi.
Sramno je, kaže Vučinić, da takve firme nemaju ozbiljne kolektivne ugovore koji štite radnička prava.
"Tosčelik je deceniju bio iznad zakona. Za njih nijesu važili propisi ove države, inspekcije skoro da nijesu obilazile ovu fabriku. Apsolutno vjerujem da ova fabrika može da radi. Pa i ja sam samo jedna od desetina generacija koje je ova fabrika prehranila i iškolovala… Tako da se ona mora očuvati. Država ne smije dozvoliti ni jednom investitoru samovolju. Ozbiljnom investitoru treba dati svaku zakonom dozvoljenu podršku uz ozbiljne (finansijske) garancije za sigurnost očuvanja fabrike i prije svega, radnih mjesta. Jasno je do čega nas je doveo bivši režim, ali da vidimo sta će uraditi Vlada Dritana Abazovića. Da li imaju ikakav realan plan, osim dobro isplaniranog marketinga", kazao je Vučinić.
