Kako je naveo, krajem februara ove godine godine zaposleni su dobili informaciju da je postignut dogovor o prodaji fabrike kompaniji iz Poljske koja je izrazila interesovanje da investira u nikšićku fabriku čelika, organizuje proizvodnju i sačuva radna mjesta za 250 postojećih zaposlenih i nakon završenog investicionog ciklusa primi još minimum 100 radnika u radni odnos. Zaposleni su došli do saznanja da je postignut dogovor između Tosyali Holding i Poljske kompanije da se Poljskoj kompaniji fabrika ustupi za 25 miliona eura. Ovo je, kako kaže, bila radosna vijest za zaposlene koji u neizvjesnosti već više od godinu čekaju razrešenje situacije u fabrici.
“Na žalost zaposlenih, početkom marta su informisani da je Tosyali Holding preko noći promijenio priču i obmanuo poljsku kompaniju, na način što je otkazano potpisivanje kupoprodajnog-ugovora. Osim toga zaposleni su u posjedu saznanja da Turski vlasnik mijenja strategiju na štetu zaposlenih u nikšićkoj željezari, na štetu Nikšića i Crne Gore na način što želi da organizuje 15-dnevnu proizvodnju u Kovačnici kako bi preradio i poslednje ingote koji su ostali u fabrici, prodao gotovu robu i ostavio prazne fabričke hale. Paralelno sa tim izvršni direktor Tosčelika Nikšić dovodi procjenjivače imovine koji obilaze magacine u fabrici”, kazao je Vučinić.
On je kazao da se u Željezari se ovih dana pakuje reporomaterijal, ferolegure, razna ulja i rezervni djelovi, jednom rječju prazne se magacini, i upitao “da li je to pokozatelj da se željezara priprema za rezanje”?
“Poseban nemir među radnike unijelo je angažovanje radnika priprema uloška za rezanje pogona od strane nekadašnjeg upravika upravo tog sektora Adnana Pepića. Radnici su veoma zabrinuti za budućnost fabrike koja je jedini izvor egezistencije njihovih porodica i očekuju pomoć Vlade Crne Gore i resornog ministarstva”, naveo je Vučinić.
Prema njegovim riječima, zaposleni osnovano sumnjaju da se nakon što izvezu zadnje komade gotove robe i nakon što isprazne magacine sprema završni čin koji će značiti rezanje imovine fabrike i prodaju u formi starog željeza.
Takođe dodaje, zaposleni pitaju i nadležno Ministaratvo ekonomskog razvoja da li ostaju pri obećanju da turski vlasnik neće uništavati imovinu fabrike i da će fabriku prodati investitoru koji će nastaviti proizvodnju, a imaju i saznjanje da je MER potvrdilo prodaju fabrike poljskoj kompaniji i zašto sada Tosyali Holding iz sitnih interesa želi da uništi fabriku, a zaposlene ostavi bez posla.
“Zašto nema reakcije nadležnog Ministarstva vezano za dešavanja u fabrici? Do kada zaposleni treba da čekaju rješavanje problema u fabrici? Da li MER razumije da se iz mjeseca u mjesec ruiniraju i postojeći fabrički kapaciteti i da oprema usled nepravilne eksploatacije i nepravilne konzervacije gubi na vrijednosti, a Tosyali Holding fabriku “tiho” uništava i vodi je ka definitivnom zatvaranju”, zaključio je Vučinić.
