Naime, 67-godišnji Vukola dvorišta, ali i kuće svojih kupaca, uljepšava radovima od drveta i kamena, a sve je počelo, kaže, kako bi „ubio“ vrijeme.
„Izrada od drveta i kamena je već dvije godine čisto hobi, kako bih radio nešto, jer prodaja je slaba uprkos pristupačnim cijenama koje su čak i ispod vrijednosti proizvoda. Prodajem i na sajmovima i mimo toga, ali to su sve mali prihodi“, iskren je on.
U Vukolinoj ponudi mogu se naći satovi od kamena i drveta, četke za kosu, ogledala, slike, ali pak i neki proizvodi koji mu oduzimaju čak i dane rada.
„Za jedan voz ili drvenu prikolicu ostavim mnogo vremena, jedan ili čak i više dana rada. Tu je šmirglanje, farbanje... Jedan ovakav voz, recimo, košta od 50 do 80 eura i mislim da je to sasvim pristojna cijena, i više od toga“, dodaje Vukola.
Ono što mu sigurno ne manjka je inspiracija i kreativnost.
„Desi se samo tako da mi nešto pane napamet i onda odlučim da to napravim. Ljudi ove krupne stvari najčešće kupuju kako bi ukrasili svoje dvorište, ali to nije tako često, obično ko ima lijepu i uređenu baštu“, objašnjava on dodajući da bude perioda kada naiđe više posla, pa se samim tim i bolje zaradi, ali da je i to rijetkost.
A Vukolin talenat svakako je naslijedila njegova kćerka, Ivana Šupić. Ona se bavi dekupažom svega par mjeseci, ali je ipak zadovoljna prodajom, a prije svega, time što se bavi nečim što voli.
„Ljubav prema dekupažu se slučajno rodila. Uvijek sam imala želju za dekoracijom svega što mi dođe do ruke, a kao dijete sam sakupljala salvete. Među njima sam našla predivne motive i došla sam na ideju da ih lijepim na neke flaše. Tako je i počelo pa se dekupažom bavim kratko, oko tri, četiri mjeseca, ne duže“, kaže Ivana.
Za nju dekupaž nije zahtjevan, potrebno je, kaže, strpljenje, volja, ljubav prema ovom hobiju i neiscrpne ideje same naviru. Radi na drvetu i staklu.
„Kod mene se mogu naći kutije raznih dimenzija, poslužaonici, podmetači za čaše, vječiti kalendari, svijećnjaci, flaše, bookmarkeri, razni privjesci, futrole za naočare, držaci za ključeve, ukrasne daske za rezanje, dekorativne slike, sapuni...“, predstavlja ona šta je ono što svakodnevno stvara.
Kako joj dekupaž nije primarno zanimanje, zadovoljna je iznosom koji donosi njegova prodaja.
„Može se zaraditi, za sada skroman džeparac, a najčešći kupci su moji poznanici, pa onda i po njihovoj preporuci dolaze i druge mušterije. Na društvenim mrežama facebook i instagram imam profil i na njima objavljujem radove. Tako me mušterije najčešće nalaze“, dodaje ona za kraj našeg razgovora.
