Prisutnima se obratio istoričar Vukota Vukotić koji je, nakon pozdravnog govora predsjednika organizacije Slobodana Mirjačića, rekao da je Nikšić dočekao oslobođenje od okupatora među prvim gradovima u Crnoj Gori.
''Zato je danas, izuzetna čast, biti ovdje i proslavljati 80. godišnjicu povratka slobode i izgona fašizma iz Nikšića. Jer, današnjom proslavom pokazujemo svima, da mi baštinimo antifašistički Nikšić i njegovu borbu za slobodu. Da ne želimo da se povinujemo onim koji bi opet da na mala vrata uvedu fašizam u njega i koji skrnave veličinu NOB-a. Na današnji dan proslavljamo Dan oslobođenja Nikšića jedan od najsvjetlijih datuma u istoriji ovog grada, kada je iz njega otjerano zlo fašizma i kada je Nikšić postao predvodnik slobodne Crne Gore. Zbog toga ovo nije nikakav nemušti praznik opštine, već dan kada se sjećamo svih koji su pali za slobodu ovog grada i cijele Crne Gore, pod zastavom Komunističke partije Jugoslavije. Jer, danas je na nama da očuvamo velike tekovine, koje su nam naši preci ostavili, da sačuvamo duh antifašizma u vrijeme kada zlokobna fašistička ideologija ponovo izviruje na svakom koraku. Slavljenjem ovog datuma, činimo da se borba ovog naroda protiv okupatora i domaćih izdajnika ne zaboravi i ne isčili u hodnicima vremena. Zato nam je bitan svaki ovakav datum, kako bi smo se borili protiv onih koji žele da relativizuju značaj NOB-a i ukupne crnogorske istorije. Okupljanjem na današnji dan pokazujemo da znamo i pamtimo, veličinu i herojstvo onih koji su pali za našu slobodu. Da su nam bitni događaji i istina o tim događajima, nego vjerski praznici na koje su se desili. Da je antifašizam temelj na kojem želimo da gradimo našu budućnost i da nam to niko ne može oteti'', naglasio je on govoreći o doprinosu Nikšića u pobjedi nad fašizmom i njegovim slobodarskim tradicijama.
Prema njegovim riječima, svrha današnjeg okupljanja pod Trebjesom je da se na najljepši mogući način proslavi 80 godina od oslobođenja Nikšića.
''Na današnji dan, prije tačno osam decenija, okupator je napuštio ovaj grad i ulaskom partizanskih jedinica povraćena mu je sloboda. A za slobodu, Nikšić se dugo borio. Još od Veljega rata kada su ga opsijedale jedinice knjaza Nikole i kada su posljednje osmanske trupe napuštile Bedem i tvrde hane Mušovića, Nikšić je postao izraz i najveći domet crnogorske slobode. Otuda poštovanje i ime slobodarskog grada u kojem je knjaz Nikola želio da oformi novu prijestonicu Crne Gore. Od tada građani Nikšića i cijele njegove okoline, protagonisti su svakog oslobodilačkog rata kojeg je vodio crnogorski narod. Nikšićana je bilo i pod Skadrom 1913., i u odbrani od Austro-Ugarske i na Mojkovcu 1916. godine'', naveo je Vukotić i dodao da se na svaki pokušaj okupacije, Nikšić uvijek herojski odupirao.
Vukotić je rekao i da su svijetle stranice borbe za slobodu ispisale nikšićke komite.
''Komite ovog kraja pružale su srčani otpor i austrougarskoj soldatesci i karađorđevićkim trupama. Svijetle stranice crnogorske borbe za slobodu ispisali su nikšićki komiti od Božićnog ustanka do krvavog ugušenja borbe za „pravo, čast i slobodu Crne Gore“'', naveo je.
Na takvoj podlozi vječite odbrane slobode i slobodarskog duha, kazao je, nikla je nakon Prvog svjetskog rata u Nikšiću jedna od prvih ćelija Komunističke partije u Crnoj Gori.
''Zahvaljujući tome, unutar članstva Komunističke partije i na njenom čelu našli su se brojni intelektualci poput Jovana Tomaševića, predsjednika, Nikole Kovačevića, Niše Milanovića, Boža Ljumovića, Jovana Marinovića, Nikole Lekića, Blaža Jovanovića, koji su bili sekretari. Kako se pokret razvijao tako su organizovani mjesni komiteti, a u Nikšiću su na njegovom čelu stajali sekretari Ljubo Vušović, Pavle Kovačević, Aleksa Popović Ćuk, Veljko Zeković, Dragutin Radović i Miloš Lalović. Sa jasno upisanim ciljem, obnove crnogorske državnosti i stavljanjem Crnogoraca na mjesto ravnopravnih naroda u Jugoslaviji, KPJ se uporno suprotstavljala beogradskom režimu'', kazao je Vukotić navodeći da su Partija i njeno članstvo činili sve da pomognu crnogorskom narodu u svakom pogledu, iako su bili stavljeni van zakona.
Komunistička partija, prema njegovim riječima, štrajkovima, demonstracijama, parolama, sukobima sa policijom, nekada samo, kao u Nikšiću, gađanjem jajima premijera Milana Stojadinovića, ali humanitarnim radom, stalno se borila za ovaj narod.
''Takva Partija dočekala je početak Drugog svjetskog rata i Trinaestojulski ustanak. Toga 13. jula 1941. godine, u Crnoj Gori je podignut prvi ustanak protiv fašističkog okupatora u porobljenoj Evropi. Otpočeo je i predvođen KPJ, kada su fašističke sile bile na vrhuncu svoje moći i kada je porobljena Evropa pognute glave i u strepnji iščekivala dalji tok događaja na svjetskoj sceni. I Nikšić i Nikšićani bili su među prvima na braniku slobode i otporu okupaciji. Svoje „nedavanje“ slobode grad je skupo platio u fašističkom teroru. Više od 40% svih zgrada u gradu i okolini je spaljeno, a 2 000 njegovih stanovnika je uhapšeno i mučeno po okupatorskim zatvorima. Samo toga 09. maja 1942. godine, u Nikšiću su okupatori i njihovi kvislinzi strijeljali narodne heroje Ljuba Čupića i Joku Baletić, čije je herojstvo zadivilo tadašnji svijet. Tada je iz Nikšića u svijet poslata najljepša slika patriotizma i ponosnog prkosa okupatoru i domaćim izdajnicima. Vođeni Ljubovim nesalomivim osmjehom, Nikšić se nije dao onim koji su htjeli da ga porobe, već su njegovi stanovnici činili veliki dio partizanskih crnogorskih brigada koje su vojevale protiv fašizma'', naveo je on.
Delegacija UBNOR-a i antifašista tokom svečanosti položila je cvijeće na Spomenik palim rodoljubima pod Trebjesom.
U okviru programa dječji hor vrtića ''Dragan Kovačević'' otpjevao je himnu Crne Gore.
