Državne institucije su tokom protekle godine na ime ugovora o djelu potrošile 12.187.455 eura, iako su takve vrste radnih angažmana neprepoznate Zakonom o radu i sindikati upozoravaju na njihovu štetnost po radnike zbog čestih zloupotreba.
Prema podacima iz Zakona o budžetu, od vladinih resora po potrošnji novca za ugovore o djelu za ovu godinu izdvaja se Ministarstvo vanjskih poslova koje će za ugovore o djelu diplomatsko-konzularnih predstavništava potrošiti 1,5 miliona, zatim MUP sa troškom od milion eura i resor finansija i socijalnog staranja koji će po tom osnovu potrošiti oko pola miliona.
Generalni sekretarijat Vlade po tom osnovu imaće izdatak od 140.000, a kabinet predsjednika Vlade 40.000 eura.
Sudovi će po tom osnovu potrošiti 230.000 eura, tužilaštva 64.000, Ministarstvo pravde i ljudskih prava za navedene ugovore rezervisalo je 35.000 eura, Uprava za izvršenje krivičnih sankcija čak 520.000, a Ministarstvo odbrane i Vojska oko 200.000 eura.
Ministarstvo finansija i socijalnog staranja i institucije pod njihovom ingerencijom za ugovore o djelu izdvajaju oko pola miliona eura, ali na više različitih pozicija.
Po ugovorima o djelu izdvaja se i Uprava za statistiku koja je za tu namjenu opredijelila 387.272 eura, sa dodatnih 1.522.154 miliona za program popisa stanovništva.
Na poziciji upravljanje državnom imovinom, odnosno za tekuće troškove, na ime izdataka za ugovore o djeluje obezbijeđeno je 1,8 miliona…
Prema ocjeni Sandre Obradović iz Unije slobodnih sindikata (UCCG) ugovori o djelu su problematični sa više aspekata, a jedan od najproblematičnijih je to što radnik ne ostvaruje nijedno pravo osim zarade.
Ona ističe da lica angažovana na taj način nemaju osiguranje, prije svega penzijsko, a osim toga gubitak posla je u značajnoj mjeri olakšan, pa su samim tim mač nad glavom zaposlenog.
“Ugovori o djelu treba da postoje, ali oni su po svojoj prirodi ograničeni na period dok se ne odradi neki posao po projektu ili usled povećanog obima posla. Međutim, problem je što se oni koriste godinama za određene radnike i to je očigledna zloupotreba. Da se oni koriste samo za sezonski posao, to bi bilo u redu, ali to se otelo kontroli pa su bukvalno zamijenili ugovore o radu koji su jedini pravi ugovori”, ocijenila je Obradović.
Njeno mišljenje dijeli i Nenad Marković iz Saveza sindikata koji ističe da od ugovora o djelu samo korist ima poslodavac zbog poreza od devet odsto.
“Osim te plate i poreza koji je dosta mali poslodavac nema nikakvu obavezu prema zaposlenom. Ugovori o djelu su definitivno najlošija opcija za zaposlene i oni treba da budu izeuzetak, međutim, kod nas su postali pravilo, kako u privatnom, tako i u državnom sektoru. Svjedočimo brojnim zloupotrebama, ali ljudi ćute jer čuvaju barem tu platu koju imaju”, smatra Marković.
Dugogodišnji sindikalac Veselin Vujanović kaže da Zakon o radu treba da prepozna ugovor o djelu, ali i da se spriječe njegove zloupotrebe.
“Zaista postoji potreba za sezonskim i dodatnim angažmanom. Sve što se dopunski radi, treba da se i plati i da ga zakon prepozna. Imamo problem što nam zakone često donose ljudi koji nemaju dodir sa praksom. Uvijek postoji potreba za honorarnim angažmanima i to treba uvesti u zakonske tokove. Eventualne zloupotrebe trebalo bi da su odgovornost Inspekcije rada. Nama je praksa pokazala da potreba za ugovorima o djelu postoji”, zaključuje Vujanović.
Izvor: dnevne novine Dan
